utorak, 23. travnja 2013.

Gradnja komposta

       Namjerno pišem sad o ovoj temi, bez obzira što je proljeće. Tako ćete se stići pobrinuti za materijal, isplanirati si aktivnosti oko te akcije, osigurati položaj sjene nekom biljkom koju sad možete posaditi i sl. Ako ste odlučili uzgajati vlastitu hranu trebate se pobrinuti uzgajati je na kvalitetnoj podlozi. Dodavanjem zrelog kvalitetnog komposta osiguravamo zdrav i snažan urod.  Kad je nešto što je nadohvat biljci, oko čega ona ne treba stvarati napor, tada bude jača i bujnija.  Dobro je odabrati mjesto na koje ne dopire sunce, stvoriti ocjednu podlogu  (poželjno je staviti kamenje ispod),a tada  počnemo slagati sav otpad koji imamo u vrtu,To mogu biti suhe grane i grančice voćaka, lišće, slama, posušena travu od košnje, kukuruzovina, stabljike svog prošlogodišnjeg povrća, sve što je  razgradivo, što nam ne treba i stvara nered možemo vratiti kroz kompost biljkama kao hranu.
      Hrpu radimo najmanju od jednog metra kubnog. To je minimalna količina dovoljna za sagorijevanje i postizanje topline kojom postižemo pasterizaciju. Materijal je dobro usitnjavati na komadiće od 5 cm. Usitnjavanjem osiguravamo brže raspadanje. Hrpa dobiva dovoljno zraka između komadića koji nisu premali, a opet smo usitnjavanjem osigurali dobru razgradnju. Znači kad osiguramo toplinu i zrak preostaje još vlaga. Zato kompostište smještamo na sjenovito mjesto kako se putem sunca ne bi isparavalo previše vode. Naravno, tokom slaganja hrpe potrebno je polijevati, odnosno miješati suhe i mokre sastojke. Naravno i kod učestale suše isto ga je poželjno poljevati. Ovdje ništa ne sabijamo, jer nemamo slojeve, nego samo hrpu širine najmanje od 1m (može i šire), a dugačku koliko želimo.
       Kad ste negdje to vidjeli na polju? Svaka čast izuzecima, ali za njih ja ovo ne pišem. Sad si zamislite kako bi to bilo kad bi naši poljoprivrednici umjesto što pale prije oranja ili samo podoravaju takav materijal slagali ovakve hrpe. Ne bi im bila potrebna sredstva za zaštitu kukuruza i ostalih žitarica, znači ne bi trebali poticaje države, bili bi samostalni, žitarice kvalitetnije, neprskane. To jest posao, ne poričem, ali je mogući i dugoročno gledano, vrlo pozitivan. Kompostiranjem uništavamo uzročnike bolesti biljaka, zato jer je to prirodna pasterizacija (stvaranje temperature od 70 stupnjeva). Na taj način smanjujemo i pojavu insekata, koji uvijek sljede iza biljnih bolesti. To je prirodni sljed. Naravno, dolaze određeni insekti koji su izričito vezani za određenu biljku, koji se zato što je već oslabljena razmnožavaju i obitavaju na njoj, pa ona tako postaje domaćin, a sami insekti loši jer su zapravo dominatntni. Povečava im se broj. Naročito površinskim zakopavanjem ostataka od prošle uzgojne sezone potičemo razvoj bolesti biljaka, razmnožavanje štetnika, a time korištenje sredstava za zaštitu bilja.
      Naravno da s takvom ne kvalitetnom hranom u tijela unosimo materiju zbog koje sami obolijevamo, pa nam i tu trebaju kemijski dodaci u obliku lijekova.
      Iskustva kažu da je najbolji prostor za kompostište zaštićen lijeskom, brezom, bazgom, jer i ta stabla luče određene materije koje potiču razlaganje. U hrpu nikako ne stavljamo uzlučevine pasa, mačaka, ljudi, plastiku, metal, pogotovo aluminij, baterije  itd,  Međutim niti korijeni višegodišnjih korova, oni dosadni površinski poput zečje soce, divljg sirka, pirike nemaju što raditi u kompostu.
     

Ovo je zlatnica s nježnim i krhkim korjenom, koji se lako
lomi kod pljevljenja. Motikom bi je samo razmnožili.
     Isto tako dodavanjem komposta u tlo promijenit ćemo korove u vrtu, polju, vinogradu, voćnjaku, svugdje. Rijetki nametnici i bolesti prežive temperature od 60 - 65 stupnjeva, koliko se stvori u prvoj fazi razgradnje komposta.To je temperatura u dobro složenom kompostu. Njega nije tako jednostavno napraviti, ali ne mojte odmah odustati. To je vrijedno savladati,Temperatura koja varira, varira zbog sastava u hrpi, a veću toplinu postižemo dodavajući  životinjsko gnojivo.( do 70 stupnjeva)
     Naši poljoprivrednici to ne rade, tako da se na polju razvijaju bolesti poput kukuruznog moljca, pa budući je to česta kultura u poljima, česta je najezda tog moljca. Spaljivanjem ostataka možemo smanjiti njihov broj, ali isto tako smanjujemo  količinu humusa, jer ne omogućavamo organskoj materiji da oplemeni tlo, nego ju pretvorimo u vatru. Ona sagori i odnese onaj dio koji bi zemlju oplemenio. Inaće kukuruz je takva biljka koja je sama po sebi jako zahtjevna i  bitno osiromašuje tlo. To znači iz priloženog, da puno toga bacimo u zrak, pri čemu je velika stavka i njegovo zagađenje.
      Čovjek je taj koji bi trebao osigurati razlaganje uz sagorjevanje na 50-70 °C. To priroda ne može sama. Budući da smo mi dio nje, trebali bi tako djelovati, pomažući joj stvoriti ravnotežu. Ni jedna vrsta insekata ne bi bila dominantna kad bi čovjek djelovao podupirući prirodu.
       24 .07 2015 moram dodati da mijesto za kompost obavezno treba biti zaklonjeno stablom, grmom ili čak natkriveno. O tome ovisi da li će kompost biti"zdrav!", da doslovno tako. Njemu je potrebno dodavati vode tako da bude samo jednakomjerno vlažan, nikako mokar. Kad je mokar tada je sabit i materija je sljepljena. U njoj nema dovoljno zraka koji bi potaknuo pravilnu razgradnju. Dobije neugodan miris i treba ga obavezno čim prije presložiti na drugu hrpu, da se ravnomjerno rasporede suhi i mokri djelovi.Treba imati kompaktnost, bez suhih i mokrih zona. To je isto česta pogreška. Ako je cijeli mokar i težak potrebno je dodati suhe sastojke. Naravno da to sve produžuje proces raspadanja i kasnije čemo ga moći početi koristiti. 
       Kompost može biti i presuh, što također sprečava  jednakomjerno sagorjevanje materije . Tada se treba sav navlažiti, mlakom vodom da ga ne rashladimo.
      Važna je veličina grančica  jer što su manji komadići otpada, procesi prije krenu, stvori se kompaktnost mase ( 1m kubni,minimalno) te se tako postigne željena temperatura, a sve faze sagorjevanja : 
                 1) zagrijavanja-pojava bakterija
                 2) prorastanje gljivicama, prepoznamo bijele naslage na materiji
                 3) faza sa raznim paucima i stonogama
                 4) kad ga ostave i gliste
       će stvoriti zdravu materiju. Ta materija lijepo miriše na šumsku zemlju.

                                                                                                                   

nedjelja, 21. travnja 2013.

Dobrobit visoke gredice

     Na takvoj ćete gredici 4-5 god bez većih zahvata slobodno ubirati plodove svoga rada. Poslažete biljke tako da na sredini sadite nešto visoko, a s jedne i druge strane uzdužne redove povrća koje se međusobno podupire i štiti. Tako stvaramo sjenu korovima, a prednost kultiviranim biljkama. Cijeli gusti sklop bilja sprečava pretjerano isparavanje vlage iz zemlje. Tako zatvaramo krug dobrobiti za sve. To je ravnoteža pod našom kontrolom uz pomoć prirode. Nema ništa lakše i ništa ljepše od toga. Zaposlimo mikroorganizme, bakterije, kukce, gliste da obrade sve ono što je nepotrebno i ružno u našoj okolini.  Svi rade za nas. Sretni i mi i oni. Stvaramo bogato tlo, na kojem može izrasti samo nešto što je puno antioksidansa tako potrebnog našem tijelu. Biljke ga stvaraju da bi se obranile od bolesti i nametnika. To je kao snažno  ljudsko tijelo kojem nije potreban antibiotik da bi se oduprlo upali, ali ako ga krene uzimati, češče mu je potreban. U redu ,slažem se da je spasio mnoge živote, isto kao što su dosadašnje poljoprivredne  metode prehranile mnogo ljudi. Međutim, vrijeme je promjena i usklađivanja s prirodom. Dajte njoj i sebi šansu prije nego što nepovratno izgubite vjeru u bolji i ljepši svijet i društvo.
     Sve što treba je posijati ili posaditi, opljeviti, zaliti (malo češče), i uživati promatrajuči i ubirući. Uvjerit čete se, da je taj način puno lakši. Uvijek su biljke na takvoj gredici snažnije, ranije krenu, daju više roda, a manje nas iscrpe. Na toj gredici bit će najljepši i najbogatiji urod.
      Jedne sam godine stavila pokusno, malo čičoke, koliko se inače sadi u jednu jamicu. Žao mi je da nemam fotografiju, nego samo svoju riječ da je to bilo čudo neviđeno:- Jedna kanta od 20 l, prekrasnog zdravog gomolja. Stojim iza toga da posao mora biti užitak, tako da je ovo je pravi način.
     Žao mi je sve vrtlare koji se drže isključivo motike, koji se muče grbeči leđa. Oni ne mogu voljeti svoj posao. Kome je užitak svijati leđa, peći se na 40°C, a ako to ne radiš korov sve preraste. Dok se ti s njim boriš priroda će poslje prve kiše stvoriti uvjet da izraste novi, još jači korov, pa ti nađi snage, uzmi motiku i opet kreni kontra prirodi već unaprijed znajući da češ izgubiti. Tko ima toliko snage, da ne posustane, odnosno da ne posegne za svim onim "blagodatima" kemije koji su zapravo zlo za naše zdravlje, zlo za tlo koje nas hrani. I tako dođosmo do cijele naše poljoprivrede koja se vrti u krugu od monokulture, uništavanja tla teškim i skupim strojevima, financijskim poteškoćama, itd.      Ovakav "novi"  koncept rada zahtjeva u startu više fizičkog rada, ali uređeniji okoliš. Jest da trebamo imati strpljenja, jer ništa ne ide trenutno. Prirodni procesi za koje treba vremena idu polako, uzlaznom putanjom, stalna su pomoć, koja nikad ne izostane. Priroda nas neće iznjevjeriti ako se s njom udružimo, dapaće, uvijek će nam vratiti
      Zato, kraj takve gredice možete čak i sjesti sa svojim ukućanima dok pljevite, odnosno dok  sve zajedno  radite. Možete i pričati, dok se divite svim blagodatima koje vam ona pruža .Zašto bi se družili samo na vrtnim stolcima uz hrpu hrane koja deblja i operećuje organizam? Svaka čast na takvom opuštanju uz prelijep vrtni namještaj. Volim sve što je lijepo za oko, sjesti, podružiti se i pojesti, ali može i bolje. Volim spojiti ugodno s korisnim.  .
      Biljke na takvoj toploj, rahloj, bogatoj, dobro ocjednoj podlozi jednostavno budu snažnije, zelenije, veče, prije procvjetaju, daju zdravije plodove, veče i bujnije. To je pravo čudo, kad usporedite s običnim i klasičnim uzgojem.
    Gredica ima veče zahtjeve za vodom to je činjenica, međutim nije ni to problem, ako vidimo da uspjevamo uzgojiti zdravije i ljepše primjerke, pa rješenje možemo potražiti u slobodnom padu, odnosno spremniku u obliku obićne bačve s perforiranim, može i starim komadom vrtnog crijeva.
    Ako ništa drugo ne preostaje zalijevamo ručno, obavezno mlakom vodom, a tu nam mogu i dječica pomoći.
     Jako je bitno stvoriti gusti sklop biljaka, te će one spriječiti isparavanje, tako da tu može izrasti puno više hrane, što je opet dobro.Sve ovisi  o tome koliko se angažiramo, gdje je smještena gredica ili se radi o većim površinama, ali je zaista užitak raditi,kad vidimo da nam sve naočigled raste i napreduje. Napominjem da ni jedan zahvat nema veze s teškim alatima i fizički zahtjevnim položajima, osim pljevljenja, sijanja, zalijevanja,promatranja, ubiranja plodova. Meni nema ljepšeg i boljeg uzgoja hrane i provođenja vremena
    .Kako je tek lijepo za oko, kad nam okružje izgleda čisto zbrinuto i ozelenjeno našom rukom, a hrana nadohvat ruke, uvijek svježa, netom ubrana. Tada se i sami možemo osjećati zdravi i zadovoljni, korisni, a kako se tek čuva kućni buđet.

Još neki savjeti za stvaranje visoke gredice

    Sve što u nju stavljamo neka bude posušeni materijal ili barem uvenuo nikako svjež. To je važno zato, jer bi neke biljke  mogle potjerati izboje . Orahovo  (Juglans regia) lišće možemo staviti u maloj količini. Čak je bolje ostaviti ga na posebnoj hrpi da trune, jer mu dugo treba zbog sadržaja tanina kojim obiluje. Kad se raspadne onda ga možemo staviti i u gredicu ili kompost.
    Budući je teško razgradivo mogli bi ga koristiti tako da ga po trpamo uz  stjenke okvira visoke gredice. Tehnički izvedovo tako da istovremeno u rubove.  trpamo baš njega..
      Kad formiramo visoku gredu možemo se poslužiti i kartonom ili papirom u slojevima kako vam se materijali ne bi ispreplitali, jer NIJE  cilj popuniti prostor između krupnog materijala sitnim, nego stvoriti slojeve. Zato polijevamo i sabijamo materijal.
     Dio može biti i životinjski izmet, ali s tim oprezno. 10 kg na 130kg grančica i 130kg lišća, kukuruzovine i sl  Životinjski gnoj će dobro  doći radi zagrijavanja materijala, stvaranja dušika, ali ne pretjerivati jer bi materijal mogao postati  prevruć, pa nećemo moći saditi.Osim toga bude li ga previše," N "će ionako ispariti u atmosferu ako nema dovoljno celuloznog materijala koji ga veže na sebe.
      Iz važemo jednu posudu, pa dalje samo zbrajamo, do iste razine punjene, sve radi praktičnosti. Gnoj dakle miješamo s još jednom komponentom ( kukuruzovina, piljevina, lišće, slama, zavisi čime obilujemo), da ga jednako mjerno rasporedimo po cijeloj površini.
     Stavljamo i busene trave jer s njima unosimo mikro organizme, koji nam trebaju u gornjem sloju. Zato ga stavljamo neposredno ispod sloja u koji sadimo.
     Taj sloj u koji sadimo, neka bude dobro strukturirano tlo, od čestica gline, pijeska, treseta, zrelog komposta, prosijanog, tako da možemo odmah saditi. Vrući dio razgradnje dogoditi će se u 30 -40 dana, a kad krenu gljivice i enzimi u akciju mi već možemo posaditi neke od biljaka kojima to neće smetati. Tikvice i buče su nam tu na prvom mjestu. Njima treba jako bogato tlo, zato su one najljepše na kompostu, Rado tamo prokliju, tako da iskoristimo tu blagodat. One će vrlo brzo sve staviti pod vlastitu "sjenu" te tako stvoriti uvjete za daljnju razgradnju materijala. Sitno korijenje prorasti će visoku gredicu i omogućiti razmnožavanje svih vrsta bakterija i gljivica, koje će pripremiti materijal sitnim živim organizmima poput raznih pauka, stonoga, gusjenica i kad oni svi svoje obave doći će i gujavice. Dotle ćemo mi imati prve plodove buča i zdravo prekrasno tlo za sljedeću sezonu.. Jako je dobro dio materijala za izradu gredice, malo usitniti.
      Ako ne posjedujemo stroj za drobljenje, možemo škarama ili sjekirom usitnjavati materijal. Time ubrzavamo početak razgradnje., a osim toga, lakše je ocijeniti debljinu sloja kojeg slažemo.Isto tako to nije nužno, ali je nužna kompaktnost slojeva, koja se lakše postiže ako je materijal malo usitnjen.
      Može se napraviti nekoliko gredica, lijepo ih uokviriti, a između kositi travu, malčirati korama, popločiti prolaz, već kako želimo ili koliko imamo prostora na raspolaganju. Mogu biti i ravno oblikovane, bez kupole na sredini presjeka. Važno je, da rukama možemo do sredine s obje strane, a ako je na krajevima čvrst okvir možemo si osigurati dasku preko gredice, koja će nam olakšavati obradu. Ako baš moramo nogama po tlu, stavi se daska po kojoj će se gaziti. da ne radimo udubine u zemlji. Čuvamo strukturu tla, jer ona nama tako čuva leđa, budući da ne posežemo za motikom dugo, dugo, čak i nekoliko godina Alat koji kod sadnje na takvu gredicu trebamo je mala alatka za jamice u koje ćemo položiti sjeme, te prsti kojima čupamo korov,
      Inače jako je mudro dobro pripremiti okvir, odnosno više uložiti u oblikovanje visoke gredice, jer se sve uloženo višestruko vraća.Za okvir možemo uzeti ravne oblice recimo 8cm promjera koje učvrščujemo  u visinu , ili one od 15-tak cm prepolovljene tako da zaobljeni dio okrenemo prema van, slažući ih u visinu do 70 cm.  To je zapravo visina gredice. Mudro je spojiti ih metalnim profilom čiji donji kraj neka bude dulji i zašiljen, kako bi ga mogli nekih 50cm usaditi u tlo. Čvrsta konstrukcija produljit će vijek trajanja okvira, te osigurati bezbrižan i siguran rad.
     Dobro je zaštiti okvir. Jedna od mogućnosti je laneno ulje samo, ali možemo ga pomiješati s propolisom koji će spriječiti prodor gljivica i bakterija u drvo. Postoje danas već ekološki premazi za drvo a također važno je uzeti drvo koje će dulje potrajati, recimo, hrastovina (Quercus nigra).
       Jedan mali nedostatak, da se tako izrazim, koji zapravo sam po sebi to i nije, jesu veći zahtjevi gredice za vodom. To je doslovno prirodno za takvu toplu gredicu.. Tome se može doskočiti, a zapravo je i vrlo isplativo potruditi se oko toga, budući su to vrlo visoko produktivne gredice. Na njima je najbolje da nema ni trunke slobodnog prostora, odnosno sjeme se gušće raspoređuje, prije nikne, pa takvom kompaktnošću osiguramo smanjenu evaporaciju.
      Radimo li ravnu povišenu gredicu, neophodan je dobar bočni okvir kako se materijal ne bi pretjerano sušio, i hladio jer će to usporiti procese razgradnje. Zapravo ih gradimo s ciljem da potaknemo  kvalitetnu razgradnju svega što nam ne treba, te uz pomoć topline i hranjivih tvari, koje nastaju, uzgojimo kvalitetnu hranu.
   
   

petak, 12. travnja 2013.

Iskustvo s visokim gredicama

     Najbolje vrijeme za izradu visoke gredice je u jesen, no ako ipak od obrezivanja voćaka imate materijala, možda odlučite to napraviti sada u proljeće. Dakle to je još jedan način kako iskoristiti dobiveni materijal, očistiti okućnice, vrtove, voćnjake, polja i ostale prostore gdje nam može izrasti hrana. Umjesto da trošimo na benzin, odnosno odvoz nepotrebnog materijala, želim da shvatite kako je to zapravo vrlo vrijedan materijal, poželjan. Ni u kom slučaju nemojte se bojati biljnih  bolesti, jer na takvim hrpama, kompaktnim, dobro složenim, potičete procese razgradnje, baš zato jer slažete hrpe koje postižu za samo nekoliko dana, određenu temperaturu 50 - 70 stupnjeva C. To je već prirodna pasterizacija. Na taj način  mudrim potezom, jednim, zadovoljite više stavki.
       Dakle, očistite prostor, omogućite stvaranje zdravog supstrata, svjesno djelujete  ekološki jer omogućavate razmnožavanje svih vrsta razgrađivača, progresivno pomažete prirodi i jačanju lanca prehrane kako onih najnižih bića do nas samih. Na takvim gredicama možemo prije sijati i saditi jer se iskorištava temperatura tla koja se na takvom mjestu stvara, što je poželjno za klijanje. U tom slučaju hrana puno brže raste i sve brže prispjeva. Vodu možemo dodati, što je često i nepotrebno jer nam učestalih padalina u tom razdoblju ne nedostaje. Ljeti će to biti važnije.
       Pa krenimo! Položaj neka bude sunčan, a zbog dnevnog kretanja Sunca, gledajmo da bude jednako obasjana sa svih strana. To znači da ju postavite u smjeru, dužinom sjever-jug. Tada će podjednako imati Sunca, pola dana s istoka pola dana sa zapada. U protivnom bi se dogodilo da je jedna strana obasjana stalno a druga uopće, jer visokim gredama stvaramo efekt brda. Označimo teren širok 1,2 - 1,5 m, dužinom koliko želimo, možemo, trebamo, imamo materijala i počnemo slagati sve što nam je na raspolaganju, do nekih 70 cm u visinu. Bitno je stvoriti kompaktne slojeve. Najdonji sloj je i najkrupniji materijal koji ne želite ili ne trebate za loženje, pa ga ovdje možete upotrijebiti (krupnije grane voćaka, dijelova debla).Gotovo da nema granice u krupnoći ako ih nemate kamo bolje iskoristiti. Na to dolaze grane manjeg promjera, onda sitnije grančice, sve u slojevima, gusto složeno sa što manje zrakopraznog prostora, po 10-20 cm debljine, već kako čega ima dostatno. Na to stavimo ostatke trava, pampas npr. kukuruzovina, slama, nepotrebno sijeno, lišće, otpaci iz kuhinje, napola obrađen kompost u kojem mogu biti manje količine životinjskog gnoja. Kokošji je jako vruč .Njega dodajemo doslovno u tragovima.

Davno skupljana arhiva iz časopisa
     To sve inače stvara kaos u našoj okolini, a kad je ovako u hrpi tada je izuzetno vrijedna tvorevina. Ja stavim i daske uzduž grede s obje strane kako mi sipak, kompost, pomiješan s zemljom koji stavljam na kraju, ne bi padao s hrpe. Svaki sloj slobodno polijete i gazite, da bude što kompaktniji, ali zadnji nipošto. U njega sijete i sadite i mora ostati rahli.Dakle doslovno trebaju nastati slojevi i materijal se ne smije miješati, što posebice važi za zemlju koju stavljete posljednju. Odnosno sloj busena trave preokrenut korjenjem prema gore spriječit će prodiranje kompopsta i zadnjeg rahlog materijala u donje slojeve To znači da  skinemo 20 cm najgornjeg sloja, stavimo u stranu, a upotrijebimo ga okrenutog s zemljom prema gore, tik prije najfinijeg sloja. Iskoristi se sve i to na pravi način.. Napravite li sada visoku gredu, ove ćete sezone moći u nju posaditi buče, jer njima neće smetati nedovoljno razgrađen materijal.Napravimo li visinu od 70 cm sljedeće godine možemo očekivati da će se sniziti barem za 20 cm. Sagorjet će i postati podatno za uzgoj svih drugih kultura. Izbjegavajte saditi jedino jagode, jer njima izuzetno smeta nerazgrađen materijal. Veće i snažnije biljke smještajte na vrh, a u redovima sadite ostale kulture, znači kombinirajte povrće kako bi prirodno jedno drugo štitilo od nametnika.
      Npr. mrkva s lukom, kupus s rajčicom, patliđan i krumpir s hrenom, krastavci s borečom. Ne zaboravite i tagetes( kadifice), jer čuvaju nasad od nematoda. Čičoka u visokoj gredi naprosto bude fenomenalna. Igrajte se i sadite što je ovdje puno lakše s obzirom da se ne sagibamo kao na ravnom terenu. Možemo sjediti na terapeuskoj lopti ili  malom stolčiću i obaviti sav posao s užitkom. Kad jednom probate visoku gredu uvijek čete željeti tako uzgajati svoju hranu. Ovdje nema kopanja, štihanja teških alata i slično.Treba samo sjeme, presadnice, ruke i strpljenje. Malo češće zalijevanje je poželjno a onda možete i češće doći i uz čavrljanje, rukama obaviti pljevljenje sjetvu i sadnju. Da ne zaboravite uživati i promatrati, jer na ovakav način to je zagarantirano. Na ovaj način povrće je snažnije, vrlo bujno raste, bude vrlo tamnozeleno. snažno kao naše zdravlje nakon konzumacije.Na takvoj gredi uzgojit ćete najljepšu rajčicu, papriku, kupus, ma, sve s najboljim odlikama, kao ono kad iz komposta izniknu iznenada najljepše presadnice, jer je najjače sjeme dobilo toplinu i potrebne uvjete za nicanje. Prekrasno!
       Takav prirodni proces, razgradnje organske tvari, uz puno topline potićemo na visokim gredicama. Kad to obogatimo ručnim zahvatima, dobijemo vrhunsku hranu i užitak. Provjereno je  i funkcionira, najmanje 3 do 5 god po jednoj gredici, ovisno koliko grub materijal ste koristili. Kad se izravna s okolnim terenom možemo ju rasformirati i s dodatnim materijalom opet iznova složiti. Sav razgrađen kompost poslužit će za najfiniji najgornji sloj i tako ponavljamo postupke, a svaki puta s sve više iskustva.
        Znači gredica je formirana ima svoj oblik, početak, kraj i bridove. Tako oblikovana ona je lijep prizor. Po njoj ne gazimo, nego imamo stazicu tik uz nju, odnosno ako ih je više, između njih. Možemo ju održavati motikom ako baš tako volite, međutim jako je lijepo razastrti neki materijal. To mogu biti kupljene kore, šljunak, slama, a isto tako možemo samo redovito kositi travu Takav materijal spriječit će rast korova, smanjiti isparavanje vode iz tla, omogućiti lakši pristup, a estetski biti vrlo upečatljiv prizor.
       Posve krajnji rezultata koji ovime dobijemo je ljepota i zdravlje uz ugodu na svim razinama, uz najmanji trošak i najmanje fizičkog rada. Tako je  jednostavno, dobro i lako.
     . 

utorak, 9. travnja 2013.

Tradicija ili logika obilježavanja Uskrsa

     Loženje vatre u današnje vrijeme, da bi se simbolizmom označio, praznovao Uskrs. Pitam se da li je to primjereno.
      Razmislimo samo koliko treba vremena da nam izraste stablo, bilo da se radi o crnogorici, bjelogorici, voćki koju tako mjerimo kad ju negdje posadimo i želimo njezine sočne plodove, hladovinu koju nama pruža njena krošnja ili ogrjevno drvo kojim se grijemo u hladnim mjesecima dugih zima kao što je ova. Koliko samo hektara zemlje pogodi šumski požar svake ljetne sezone. Zagadi pritom zrak, stradavaju ljudi, ugrožava se imovina, stradava životinjski i biljni svijet.            Koliko bi se domova time grijalo, kuća ili drugih dobara izgradilo, a plamen je uništio. Svake godine ponavlja se da nam u plamenu nestaju hektari šuma, a ljudi još i na takav dan ruše stabla i pale ih namjerno.
       Uskrs je simbol života, buđenja prirode, rađanje, nešto što pokreće, daje, stvara.Vatra i toplina je nešto bez čega čovjek ne može, ali ne izvan peći, odnosno ne bez svrhe.
     Spalim samo nešto što ima bodlje. Malo skratim već odrezane grane, s dugim škarama za živicu i potrpam u papirne veće vreče ili kutije, smotam u kartone.Dobro sprešam nogama gazeći, ali cipelama s čvrstim đonom. Smotuljci naravno ne smiju biti veći od mog gorionika u peći, pa lijepo jedan dan kuham ručak i grijem se, a dvorište mi bude čisto. Da ne pričam o tome kako poštedim susjede od dima, koji bi nam zarobio dvorišta i ušao u kuće. Da, to je posao. Istina, ali kad se nešto želi, može se,  a ja vam ovdje dajem ideju.Znači vatrom uništim ono što mi pričinjava problem.                  Liječim sve što ima potencijala za daljnji razvoj, a ostalo je sirovina  kod uzgoja hrane, odnosno ili za visoku gredicu ili za kompost.
        Japanci su otišli korak dalje. Oni svoja bolesna stabla lijeće.
        Zanimanje su nazvali "kirurzi za stabla".
       Budući je danas česta pojava da nam stabla pokazuju znakove bolesti. da se pojedina suše, odumiru, oni su smislili način kako ih spašavati. Mjerenjem količine mase korijena s obzirom na starost,vrstu, podneblje, udaljenost i dubinu od debla ustanove gdje je problem. Smjer korijena pokazuje smjer grana. To je prirodna zakonitost. Zato oni dođu,otkopaju, ispitaju sastav tkiva, da znaju čega manjka. To je slično kao kad ljudima liječnici izvade krv da bi saznali kakvo nam je zdravstveno stanje.Tada se oko stabala prozračuje tlo, koje obično bude jako zbito, dodaje se glistinac, kameno brašno, zdrava zemlja. Kad se tako ciljano radi, nakon nekog vremena fotografije koje su obavezne u tom poslu pokažu iscjeljivanje, listanje grana, što je zbilja nagrada za trud koji se u to ulaže. Ja im se divim.
        Znači, jako se razlikujemo po tome kako cijenimo svoje prirodne blagodati, Naime svo rastuće bilje je upravo to," bogatstvo"
        Možemo učiti od nama "neciviliziranih naroda", koji neće posjeći stablo, a da ne posade mladicu, ili ubiti životinju, a da ne traže oprost na duhovnoj razini. Svejedno, sebe smatramo iznad njih, a radimo ružne stvari svemu što živi oko nas.
        Zbog prakse koju provodim 30 god osjećam se pozvanom davati poticaje i ideje kako osvjestiti sve loše što činimo prirodi te kako poboljšati postupke.
         Što smo više informirani, lakše nađemo način kako se uskladiti s prirodom, a to je ujedno način na koji pomažemo sebi samima u smislu kreiranja zdravlja.
       
       

subota, 6. travnja 2013.

Pomognimo si glačalom

     Rano u proljeće kad sijemo biljke poput buča, paprike, rajčice, kad nam je potrebno toplo tlo, a nemamo klijalo, možemo se poslužiti glačalom i sami napraviti priručno klijalo. Evo kako:
Potreban nam je metalni pladanj (posuda za pečenje kolača), kutija iste veličine u koju ćemo ga smjestiti. Ispod njega stavimo glačalo koje okrenemo tako da grije prema gore, zaglavimo ga u primjerice mrežu za pečenje "pomes fritesa", oko toga ciglu ili siporeks, koji će držati taj pladanj da bude čvrsto. U pladanj stavimo pijesak, koji ćemo stalno vlažiti. Na pijesak se slažu posudice sa zemljom, u koje sijemo biljke. Iznad pokrijemo staklom, da nam mladice imaju svijetla. Isto tako treba biti dovoljno visoka kutija kako bi isklijale mladice  imale dovoljno prostora rasti u visinu. Praktičnije je sijati u četvrtaste posudice radi iskorištenja prostora. Stavite natpis, može i datum sjetve, da se ne zbunite.

Malo žice ili mrežica iz kuhinje pomoči će da ju učvrstite
     Tako ste dobili toplo klijalo. Termo-stat postavite na minimum. Prije sjetve ugrijete sve zajedno s zemljom i izmjerite visinu temperature 22-24 °C. Isto tako glačalo ne mora ispod dodirivati pladanj, kako ne bi bio prevruće. Time isto reguliramo temperaturu u klijalu. Vodite računa da klijalo nije na suncu kako u njemu ne bi varirala temperatura. Kad su jednom dobile prve listove, nije ih dobro i dalje tu uzgajati, da ne bi bile izduljene i slabe. Treba im temperatura 15-20 °C, za optimalan rast, po mogućnosti i sunca, s kojim smo oskudni ove zime. Tada ih se može preseliti u kutiju od stiropola, onaj sandučić za transport riba u ribarnicu, a preko stavimo staklo. Unutra može biti uz pomoć sunca i svijetla i vaših ruku, ugodno za biljke. ko je na suncu, povisit će se temperatura, tako da vodite računa tada prozračiti. Ako to ne činite stvarate mikroklimu za razvoj  gljivica, koje uzrokuju bolesti. Polegnuće je često u toj ranoj fazi. Isprobajte položaj prije sjetve, bez obzira na to da li ćete klijalo držati u zimskom vrtu, lođi, veži, vani uz južni zid i slično.

Sloj pijeska je oko 2-3cm, koji stalno održavanu vlagu
isparava u prostor kutije tj. kondenzira na staklu
     Bitno je osigurati dovoljno svjetlosti i konstantnu temperaturu. Napominjem da će ona varirati i u grijanom (glačalo) i u negrijanom (stiropol) klijalu, ako je držite na mjestu dostupnom suncu. Istovremeno ono je neophodno, jer će biljke biti jače, tako da bez ruku i termometra ništa. Potrebna je stalna briga i nadzor. Praksa je pokazala da to dobro funkcionira. Isplati se potruditi i nije važno sadimo li  male presadnice u vrt, ako su čvrste, s dobrim korjenovim sustavom. On će biti odličan temelj kojim će biljka crpiti hranjiva u kasnijoj fazi rasta. Ovo je klijalo iz kućne radinosti za male vrtlare, koji uzgajaju radi opskrbe kuhinje vlastitim povrćem. Znači imamo dva klijala. Jedno je s glačalom, a drugo je od stiropola, radi izolacije, odnosno da se biljkama osigura zaštita i konstantna temperatura u ranoj u fazi rasta.
Kutija se navlaži tako da kontakte
stavimo van kutije
     Na slici desno vidi se kabel od glačala izvučen iz kutije. Tako ju uz pomoć produženog kabla stavljamo tamo gdje će za biljke biti dovoljno svjetla. Vlagu osiguravamo tako da zalijevamo na sam pladanj. Tokom rasta trebat će zalijevati i same posudice s sjemenkama, jer one kad dobe uvjete potroše vodu. Nikad nemojte šokirati mladice hladnom vodom. Neka bude ugodna za ruku i pod laganim mlazom. Nemojte rositi. Neke biljke to uopće ne vole. Ako imate spretnog majstora može umjesto kartonske kutije biti drvena, koju čete koristiti svake sezone nanovo. Ja sam pokazala kako se snaći s onim što nije skupo i uvijek je dostupno.

Sandučić od stiropola







     Lijevo je bilje s prvim pravim listovima, po kojima je prepoznatljivo što smo sijali. U tom se prostoru stvori mikroklima kao u stakleniku,jer se pokrije staklom. Mi smo zaduženi za provjetravanje, onda kad to vrijeme dozvoljava.
Moramo voditi računa da to bude onda kad je okolna temperatura viša, kako ne bismo prehladili nejake biljke.
Ovo je blog za ljude s dobrom voljom, ograničenim financijama i bez iskustva.

ponedjeljak, 1. travnja 2013.

Malčiranje

      Ako strojno (kompostirka, stroj za drobljenje biološkog otpada) usitnite sav otpad od biljaka on  može poslužiti u pokrivanju tla. To se zove malčiranje. Volim malčiranje. Njime čuvate vlagu, stvarate živo tlo, jer omogućavate rad  mikroorganizmima, svim  kukcima, kukuljicama, većim, manjim, paučnjacima, i tako do glista. One su zadnje u preradi komposta. Tek kad odumrla materija prođe kroz  probavni trakt gliste onda postaje zdrava za biljku.

životinjsko i biljno carstvo u zajedništvu
     Malčiranje izbjegavam kad sijem sitno sjeme, jer gliste pomaknu sjemenku koja treba mir u trenutku naklijavanja. One to rade dok vuku materijal za malč u dubinu. To se može vidjeti, kad odumrle travčice jednim svojim djelom stoje okomito uvučene u zemlju, što je bolje uočljivo na putevima, tamo gdje hranimo domaće životinje, poslije kiše i sl. Isto tako ako je jako puno kiše, tada ga je dobro privremeno ukloniti, jer pogoduje puževima. Nekad je potrebno okopati tlo oko biljaka. To je takođe trenutak kad ga razgrnemo i vratimo nakon zahvata, ako nije premokro tlo. Malčiranje nam omogućava čuvati tlo od korova, jer na mjestu gdje je tlo pokriveno nema sunca koje potiče rast korova. Zapravo vrt izgleda puno urednije a mi  manje grbimo leđa. Ako je suša malčiranje nam čuva vlagu, a time što manje zalijevamo čuvamo strukturu tla. Spominjala sam biljke sitnog sjemena. Njih malčiramo kad iskliju, odnosno porastu koji centimetar. Čudesan je to zahvat, a vrlo jednostavan. Znači pokrivajmo tlo usitnjenim organskim materijalom, uživajmo više, a radimo manje. Jedino pokriveno tlo je u šumi, a sve funkcionira. Zašto ne bi učili od prirode. Neki tvrdokorni korov je puno lakše ukloniti iz tla upravo malčem. On teže naklijava, a tlo je rahlije pa ga lakše mehanički uklonimo. Posao mora biti užitak, a ovo je način kako to ostvariti

ciglom označene staze daju uredan izgled vrtu
     Nema većeg problema nego dok se gusti i uporni korov naseli na naš vrt, ili ako započinjemo vrtlariti na takvom terenu. Tada je jako bitno kao postupamo. Najgore je alatkama razmnožavati sjeckajući korijenje. Potrebno je rahliti i vaditi u cijelosti korijenje biljaka koje su problem. Ako je to manja površina onda su tu bio-vile, a na većim vrtovima ili polju  podrivač. To je onda zahtjevno , ali isplati se potruditi, jer se kasnije lakše radi. Sljedeće je, pustiti nekoliko dana da proklije korov koji je tada nježan i mlad.  Naknadno ga  izvadimo iz tla s grabljama. Tek nakon toga možemo sijati saditi i malčirati.