utorak, 18. lipnja 2013.

Problemi s puževima

        Moramo im priznati, kao ljutom neprijatelju, da su mudri. Ne znam da li je to pravi izraz, ali u svakom slučaju stvorovi koji uspješno dignu živac, jer smo često nemoćni pred njihovom snagom za preživljavanjem. Još one s kučicom toleriram, ali balavci.....
        Sjećam se jedne radio emisije, kontaktnog oblika vezane za poljoprivredu. U njoj je žena izjavila: " Ne znam kako se vi svi nosite s puževima. Ove ih je godine strahovito mnogo, a sigurna sam da bi ih bilo još mnogo više da ih moja susjeda i ja ne koljemo. To bi plazilo po cijelom gradu"
         Hm, u tome i jest problem. Ne ih ubijati!!!! Prvo pravilo, jako važno. Suzdržite se mržnje, jer su vam smazali najljepšu jagodu, obrstili salatu i slično.
         Najezda če se dogoditi, budete li im stvarali stanište. Neprosušena trava, poleglo lišče svakog bilja, odnosno ono koje je na tlu u kišnom periodu, a u vegetaciji. Uvijek  je najbolje uklanjati takva staništa. Čak i ukrasne biljke mogu biti lijepe ako im uklonimo donje najstarije listove, dapače, prosušimo, usitnimo, te tako u sušnom razdoblju spriječimo isparavanje vode iz tla, jer time možemo malčirati. Da, ima i onih potpuno niskih biljaka, a one nam mogu biti kao mamac, jer u kamenjarkama ćete ih u toku dana dok spavaju tamo, najviše sakupiti.
         Savršeno stanište je salata. Nju  možete uvijek imati u vrtu, na način da ubirete vanjske listove, velike. Tako neće ležati na zemlji, pa se ni ispod neće množiti puževi. Najbrže če vam prispjeti, bez presadnje, samo rijeđe posijanu. Trgajte vanjske listove, osiguravajući tako, prozračnost oko biljke. Tako konzumirate povrće prepuno klorofila i vitamina, zrelo, zeleno, a ona nastavlja rasti, od nježne sredine koja je žuta i u kojoj nema još toliko vitamina.
         E, sad kamo s puževima dok ih polovimo na pivo, ubiremo rukavicom i sl. Postoji način da ih spalimo, te pepelom posolimo po vrtu. Isto tako ne vole sunce. Ono im isušuje sluz, pa se ne mogu kretati. Ja sam ih znala staviti u posudu i pokriti staklom, ili potopiti u vodu pa kad se raspadnu tom vodom prskati po tlu. 
         Nisam pristalica ubijanja, tako da odnesite ih na neko drugo stanište, u neki šumarak. Dajte im ono što vole, poštujući prirodu. Dajte im SJENU i vlagu ali da ne mogu dogmizati do vaše hrane. Pri tome će odvod kišnice koji ide direktno u kanalizaciju biti dobar.
         Inače, sunce ih prosuši, tako da se mrve. To sam doznala tako da su nekoličina njh, spašavajuči se iz kanalizacijske cijevi dospjeli na zid kuće, gdje ih je sunce dokrajčilo. Nisu imali snage više doći do hrane, koja bi im omogučila da proizvedu sluz i tamo su zaglavili.
         Možete imati i one prelijepe patke, koje ih jedu. Jedu ih i ježevi, ali oni žele i stanište. Malo terena koji nije dirala ljudska ruka, još bolje kompostne hrpe. U njima ježevi  prespavaju zimu, dišući pod toplim pokrivačem, bučno i snažno kao čovjek u dubokom snu.
      Tikvice i buče su puževima poslastica. One koje sam kod sadnje podigla su neoštećene. Grašak koji je direktno posijan ne stigne izrasti, kako ga pojedu. Zato je snažan rast biljke, malo odrvenio, očvrsnut, već pred cvatnju, ključan u  obrani nasada od puževa.To postižemo s uzgojem presadnica u čašama, a dobro je da su malo veče zapremnine. Tako postižemo snažan razvoj korjena, što rezultira bujnijim rastom.  Jer kad su biljke snažne, odrvenjele, nepolegnute, nego čvrsto uzdignute, lakše ih je očuvati, a ako ih malo pojedu ne nastane takva šteta.
           Istražujte strpljivo. To je najvažnije u radu s biljkama i općenito prirodom. To daje veće rezultate nego sila.
           Preporučujem da krenete raditi u bio-dinamičkom stilu. Metoda koju ona njeguje ima zaista efekta. To sam se uvjerila sama. Potrebno je jedino odlučnosti, točnosti i podosta vremena, ali je uspjeh zagarantiran,a što je još važnije nije agresivan za okolinu.
           Da bi se shvatio način rada u ovakvoj zemljoradnji dobro je pročitati knjigu " Tajni život tla", jer ona gradi bazu za razumijevanje.
            U ovako kišnoj godini nije vrijeme za malčiranje, jer to je način kako da puževima omogučite odlično razmnožavanje.
            17 07 2016 nastavljam ovu temu. Proteklo vrijeme stvorilo je mnogo iskustava,a budući da ne posežem za nikakvim sredstvima s kojima bi suzbila puževe, ponešto su me naučili.
             Novi post nazivam:" Kako nadmudriti golače"
           
           

Ruke

      Ovaj naslov vezan je za mišljenje jedne mlade osobe koja mrzi poslove oko zemlje. Sjeća se kad je pomagao svojoj obitelji u težim i većim radovima u polju. Kao dječarac od nekih 10 god upoznao se sa surovosti rada na selu i poslovima u poljoprivredi. Shvatio je na vrijeme da ovakav način nije nešto od čega se može dobro i zadovoljno živjeti, stvarati, nego raditi od jutra do sutra, imati oštećene ruke, pogrbljena leđa, stalno biti umoran i znojan,  s duboko izbrazdanim licem, punim briga i  kredita. Nadalje, to ježivot  bez godišnjeg odmora, odmaka od svakidašnjice, prisilne preplanulosti na samo nekim dijelovima tijela. Život s "MORAŠ"  bez vremena za sebe, obitelj, stalno se odričući i grčeći u nedostatku novca.
      To je model razmišljanja koji smo dobili u nasljeđe. Ništa ne mijenjamo, nego tako kako su nas učili, a da bi se modernizirali gledamo imati veči traktor od susjeda. Sve treba brzo izrasti i biti veliko.
       U međuvremenu čovjek je izmislio kemijska sredstva, da poštedi svoje ruke od motike i žuljeva, velike i male strojeve, da im budu na pomoč u svakom zahvatu. Sve je to prošlo ovo naše ljudsko društvo, da bi rad rukama opet došao na cijenu. Zapravo, još nema dobru cijenu. Cijenu ima zdravlje koje smo izgubili, psihičko i fizičko, narušena skladnost obitelji, lijekovi, hrana sumnjiva porijekla, koja nas dodatno ugrožava, a na kojoj zarađuju velike korporacije koje iscrpljuju nečije živote, i tako u krug. Zato tvrdim da je rješenje u našim rukama. Pogotovo kod ljudi koji su to na vrijeme shvatili. Oni će  promijeniti razmišljanja ljudi poput mladiča s početka priče.
   
     Ruke nečemo oštetiti. Krivo je to i uvriježeno mišljenje. Kad je zemlja rahla, puna humusa, kad nisu potrebni teški alati, kad ne okopavamo samo zato da bi uklonoli korov, nego malim alatom i podsadnjom i kombinacijom biljaka održavamo ravnotežu, tada mogu i ruke biti njegovane. Osim toga možemo utrljati malo" Melema" tako da ih kasnije lakše operemo. On se bazira na vosku iz ovčje vune, lanolinu.
         Najradije radim bez rukavica, tek za one grube zahvate, gdje bi se mogli dobiti žuljevi, nabosti na trnje, obojiti  kožu, to radim s rukavicama. Uglavnom se zemlju drži  prljavom,sve poslov vezane za nju manje vrijednim,a ljude koji se time bave se potcjenjuje. Sve to nije tako, time se nikad nisam mirila, nego mi je to bio dodatni poticaj da to dokažem.
         Činjenica je da je biovrtlarenje način obrade pun ručnog rada, što uopče nije ni loše ni hendikep. Tako smo bliže sebi i zdraviji, svjesni korisnosti rada rukama, od psihološkog aspekta do kvalitete onog što pojedemo, pa do kretanja koje je vrlo poželjno u svim dobnim skupinama ljudi.
        Osim toga, koja je samo dobrobit druženja, a ovdje i bake i mame, tate i djeca mogu zajednički kvalitetno provoditi vrijeme, učeči, družeči se, upoznavajući vrste povrća, okuse, mirise, a na kraju, gdje je ponos zbog uspjeha kad se nešto servira na stol. Tko će odbiti kušati nešto u čemu je dao svoj doprinos radom, od zaljevanja, pljevljenja, ubiranja? Sve je to nemjerljivo. To nam ozdravljuje porodice i društvo u cjelini,  uljepšava život i  okružje u kojem boravimo, krećemo se, što je ključno za gubitak kilograma, dobivanje mišične mase, ventiliranje pluća. Tada nećemo imati toliko vremana, a ni potrebe, zapaliti jednu ,a ako baš i to poželimo manje ćemo štete nanositi svojim bližnjima
       Možemo li nekim novcem kupiti zadovoljstvo učinjenim, zdravlje, i koliku cijenu može imati naš život s prirodom i u skladu s bližnjima, osjećajem korisnosti i doprinosa društvu u kojem smo izgubili posao, a našli smisao daljnjeg stvaranja upravo ovdje na zemlji. I zato, ona nikako nije prljava. Ona nas liječi, hrani, ona nam vraća tako kako joj mi dajemo.
       Punim srcem pozdravljam svoje istomišljenike i sve čitatelje  koji se zadržavaju na ovim mojim i Vašim  stranicama.

nedjelja, 2. lipnja 2013.

Kokoši

      Ovo je jako lijepa i vrijedna životinja. Treba imati svoj prostor da nam ne uništi povrtnjak. Može pojesti sav zeleni neupotrebljiv materijal, a za uzvrat dati odličnu materiju u najsvježijem i najzdravijem obliku. To ovisi o tome kako s njima postupamo i čime ih hranimo.
      Uvriježeno je mišljenje da u gradu ne možemo držati kokice, da su prljave, da smrde, da prave nered, da skupljaju štakore. E, to sve nije istina, ako poštujete  sve što ću ovdje napisati. Naprotiv, one će pojesti sve ono što nećete vi, pa neće doći štakori i miševi privučeni mirisom otpada koji ste stvorili. Zašto ima puno štakora u velikim gradovima, a tamo se sigurno ne hrane kokoši????
      Boja njihova perja, jutarnji pjev pjetlića, prisnost koju će imati na ovaj način, spojeno s lijepom nastambom, zelenim okružjem u kojem će uživati i oni i vi, to je način koji ću vam ovdje prikazati. Vjerujte, od takvih zdravih životjnja dobit čete dnevno toliko jaja, koliko kokica imate. Jedne te iste kokice žive u mom dvorištu i do7 godina. Već se tako poznamo da kad donesem hranu, one ne bježe nego dolaze k ruci. Jedu iz nje, poznam njihovo javljanje, dobiju imena. One imaju također osobnosti u ponašanju. Primjerice, imala sam  jedno vrijeme dvije kokice potpuno različitih apetita. Jedna je živjela samo od zelenoga, a druga se hranila samo puževima. Znali smo je pratiti po vrtu, rukom pomicati biljke, a ona je kljucala  samo puževe, (fenomenalno). Samo je u zemlju obrisala kljun da bi mogla dalje jesti.
      Moje kokoši jedu sav otpad iz kuhinje pomiješan mljevenim kukuruzom. Dakle tu idu, kuhane krumpirove kore, jabučne nakon što popijemo njihov čaj, samljevene lupine jaja, ostatke s tanjura. Gulimo li korjenasto povrće, mrkvu, krumpir, čičoku, celer, možemo skuhati ostatke i dati njima. Gulimo li krastavce, buče, pasiramo li grah, osobito soju za mlijeko, tako da ostane gusti dio (okara), opet dajemo pomiješano s mljevenim kukuruzom, naravno neke ostatke moramo prokuhati i ocijediti da bi im bilo prihvatljivo. Prerađujemo li bobičasto voće pasirajući, ostanu nam koštice. Ako ih je mnogo, možemo ih prosušiti i malo pomalo umiješati u hranu za kokoši..
      Ako želimo imati lijepe i zdrave životinje nije na odmet davati usitnjenu koprivu. Može biti sušena i usitnjena te ju tako imamo cijele godine.Dobro ju je samo opariti kipučom vodom. Kokoši po tome imaju uvijek crvene, zdrave, krijeste .One su pokazatelj snage i zdravstvenog stanja životinja, ukras na njihovim tijelima. Stalno im treba biti dostupno sitno kamenje (sipina). To im je potrebno za probavu, čvrstu kakicu, što je isto pokazatelj njihovog zdravlja.Njihov želudac je koncipiran tako da se u volji (crop ) hrana pomoću  posebnih gastrolita omekšava. Njihov treći, mišićni želudac( gizzard ) drobi i probavlja  hranu pomoću kamenčića.
volja (crop) i mišićni želudac (gizzard)  imaju važnu
ulogu u probavi
      Zimi im mora biti toplo, a ljeti moramo izbjegnuti preveliko zagrijavanje nastambi, odnosno prostora na kojem se zadržavaju. Ogradite im. Tako dobijete prostor koji najprije ozelenite, crnogoricom sa sjeverne strane, ukrasnim grmljem, koje slobodno obrezujete ili je lijepo cvatnjom. Žičana ograda se može i ne mora vidjeti. Možete pustiti penjače, naime dobro bi bilo spriječiti izlijetanje kokica van, tako da visina ograde mora biti veća što su one manje. Znači biljke penjaći vam mogu biti od  pomoći kod uljepšavanja vašeg i njihovog životnog prostora. Napravite tako da ih vi možete promatrati, vaša djeca, unuci, da ne pitaju iz koje tvornice dolaze jaja. Nemojte se bojati mirisa. Onakav efekat kakav pamtite iz djetinjstva kod vaših baka neće se ponoviti, a ja ću vam ovdje detaljno opisati kako to izvesti.
      Prvo i osnovno, nijedna životinja ne može živjeti u gomili svojeg otpada. To znači redovito čišćenje, tvrda kakica zdravih životinja (ovisi o vašoj brizi), lakše se uklanja, pa neće biti mirisa. Napravite tako da budu stalno vani, ali da imaju zaklon od kiše (grm). Potreban je dio s pijeskom da se one mogu kupati u njemu. To je doživljaj vidjeti, poput egzibicija ostalih domaćih životinja. Znam, padne kiša, bude blato, ne može se čistiti, one budu prljave, ružne itd, Evo kako to izbjeći, a pomoći i njima i sebi.
       Prostor na kojem će biti napravite drenažu. Uklonite zemlju, dubine 20 -30 cm s površine, napravite obrub ciglom, željezničkim pragovima, impregniranim novim drvetom, betonom, kako god izaberete. Prostor ispunite debljim kamenjem, pa sitnijim i još sitnijim. Završni sloj, na površini neka bude u  debljini od 10 -15 cm, sitnog šodra, onog za parkovne površine. To će vaše koke kljucati, neće se skupljati voda, a one će biti čiste. Kad vam se čini prljav pograbljajte ga u neku kantu, nalijete gore vode i promješajte. Ubrzo će kamen sjesti na dno. Vodu izlijete na biljke ili na kompost, na čemu će vam one biti jako zahvalne. To je odlična prihrana.  Kamen isperite dok ne bude čist, pa ga vratite kokicama. Možete imati i stalnu rezervu kamenčića, čistih i spremnih za zamjenu. Tako sigurno neće biti neugodnog mirisa, jer neće biti zaostale mase, kokice će biti uvijek čiste, a sve se dobro iskoristi. Nađe li se trave u vodi dok perete kamen isplivat će na površinu i  nju  prvo uklonite.
kamenčići su teški i padnu na dno posude ispunjenene vodom
te tako ostanu čisti
       Ako nemate kućnog majstora koji bi napravio lijepu drvenu kučicu, s zaštićenim prostorima na kojima je lijepo i dok vani kiši, suho, a gdje se one mogu kretati, nabavite bale slame. Naslažite ih tako da kokice imaju skrovita mjesta, zaštitu i toplinu. Možete ih izdubiti uz pomoč motorne pile. Uz  to posadite bršljan, koji će se penjati po nastambi. Po njegovom lišću skliznuti će kapljice vode, pa će on imati funkciju krova.
       Kako držimo pse i mačke u svojoj blizini,( MAČJI OTPAD SE NE STAVLJA U VRT ), tako možemo imati i kokice i zaokružiti prehrambeni lanac oko sebe, pomoći svojim biljkama, opskrbiti se zdravim povrćem iz vlastitog uzgoja i iskoristiti sve blagodati (kokošji gnoj je vrlo vrijedan, vruć, pun N) koje nam priroda može pružiti.
      Evo, nije skupo, a može biti lijepo i korisno.

     

Balkoni, terase i lođe

      Godinama sam smatrala svoju kvadraturu okućnice velikom preprekom u vrtlarenju. Osjećala sam se ograničenom na 120 kvadrata povrtnjaka, kao mali prostor, na kojem  ne mogu napraviti nešto osjetno bitno za kućni budžet. Budući sam velik zaljubljenik u zemlju, prirodu i biljke stalno sam tražila opcije, kako uzgojiti više, bolje i  kvalitetnije. Sadila sam  na neobičnim mjestima sve i svašta, promatrala, uživala u probama, kombinacijama bilja i uvijek nešto naučila. Tako sam  došla do stajališta da "nema prepreke".
        Uistinu možete i na balkonu nešto imati. Balkon, terasa, lođa, drveni sandučići, dobre presadnice, sve je to već poznato. Ima još jedan način, s visečim posudama. Kantice od boje 2, 3, 5 L. Može i veče, samo trebati će neko bolje učvrščenje. Primjerice  metalna kuka, čvršća ručka na posudi, da osiguramo težinu posude zajedno s biljkom od pada, loma i sl.

dno posude kroz koje provučemo biljku,
tako da ona visi kad je objesimo za dršku
     Dakle, nabavite posude od boje (kantice). Na dnu posude napravite otvor promjera 5cm. Izbušite ga ukrug malim borerom. Neka brid bude gladak. To možete postići obićnom rašpom za drvo. Kroz taj ćete otvor nježno provući nadzemni dio biljke. Prije nego to učinite cijelu presadnicu zamotajte u novinski papir, da se ne ošteti, a listove nježno podignite, priljubite stabljici. Nek pri tom zahvatu bude malo povenuta da to lakše obavite. Pustite ju da visi iz tog otvora. Oko stabljike stavite prorezani krug kokosovog vlakna.(i komad kartona u obliku prorezanog kruga nije loše rješenje) koje će zadržati čestice zemlje kod zalijevanja, da vam ne padaju po balkonu, a ujedno da obujmi i nježno učvrsti biljku.
       Nakon toga zasipajte korjen zrelim kompostom, u čemu će ona dalje rasti. Na vrh možete dodati još jednu biljku, primjerice začinsku, nešto što se dobro slaže s ovom koja će visjeti. Ona će dodatno uljepšati cijelu "slasnu kompoziciju". Bit će dovoljno sve objesiti, zalijati i promatrati. Naravno nije dosta jednom zaliti, dapače to će vam biti aktivnost uz svakodnevno promatranje.  Bit će zgodan habitus (rast) bljke.
dvije biljke u visečoj posudi,
jedna s gornje strane, a druga visi s dna posude

       Primjetiti ćete da raste prema gore, tako da se posuda neće dugo vidjeti. Ako ste vješti možete ju dodatno učvrstiti tako da od lika ili špage kukicom, (kačkalicom), napravite košaricu, ili pojačanje od pruća, kokos vlakna, jute.... Moći ćete uživati u svakodnevnim promjenama koje će se događati, od njenog rasta, cvatnje, oblikovanja plodova, sazrijevanja i ubiranja. Biljku je poželjno dohranjivati, a sami birate čime. Neko će možda imati golublji ili lastavičji izmet koji možete razmutiti u vodi, a još uvijek možete napraviti čaj stolisnika i koprive, samljeti lupine od jaja, dodavati ih u vodu ili tlo i imati malo prirodnog povrća.