Korovi

         Bila sam dijete, kad je moja mama brala proljetni maslačak ( Taraxakum oficinale) za salatu. Zajedno smo biciklima otišli malo van grada, do prvih polja. To je bilo normalno. Nađite danas maslačak u polju.  Način na koji obrađujemo zemlju, službena poljoprivreda, osiromašuje nas za mnoge  divlje biljke. Sami sebe ugrožavamo. Maslačak još zovu divlji radić. Pročišćava jetru, obogaćuje tijelo vitaminima, mineralima. Njegova gorčina je ljekovita. Sve što prirodno potiče metabolizam, jača sve unutarnje organe, a samim tim pročiščuje tijelo.
        Stolisnik (Achillea millefolium) nije širokolisni (korov?). Njegovi bijeli sitni cvijetići i specifičan miris sigurno je bio sastav poljskog buketića ,svakog od nas, bar jednom u životu. Čest je u čajnim mješavinama za liječenje, podizanje imuniteta, liječenje bubrežnih bolesti, čišćenje krvi, za iscjelivanje rana.
        Kamilica,(Matricaria chamomilla) tko za nju ne zna? Liječi upale, Što god da bude maloj bebi, našim očima, želucu, kad smo prehlađeni, umorni a san ne dolazi i tako u nizu situacija, koristimo taj čaj. Ovo su tri najčešće biljke, uz svo bogatstvo biljnog svijeta, koje su vrlo poželjne, dio sjenokoša, prehrane životinja, koje mi tako olako tamanimo. Sve one ostavljaju djelić sebe u tlu, na čijem korijenu žive neki kukci, pauci i nevidljivi mikrosvijet stvarajući ravnotežu nametnika da se pojedini ne umnože.
        Kopriva (Urtica dioica), biljka je koju poznaju svi zbog njenog žarenja. Malo tko zna za njenu apsolutno svestranu primjenu. Možemo ju koristiti za prehranu, za masažu, u vrtu kao biljku za prihranu i zaštitu bilja, u prehrani životinja. Sjećam se svjedočanstva jednog starijeg čovjeka, koji mi je ispričao kako je svoja leđa izlječio upravo njome.Često su ga ukočena leđa sprečavala u obavljanju svakodnevnih poslova dok se nije " izmlatio" koprivom. Isprva je to teško podnošljivo žarenje, ali brzo dolazi do olakšanja, lakše pokretljivosti, i kad to probamo, blagoslovimo njeno postojanje.Ona može izrasti samo na humusom bogatom tlu.
       Bokvica (Plantago major i minor), odličan kod gnojnih rana, plučnih bolesti, biljka koju ne možemo samo tako otkinuti, nego se njeno elastično tkivo razvuče prije nego pukne, čisto pri tlu. Po tome ju pamtim još kao dijete.
        Vodopija (Cichorium intybus), cvate sredinom ljeta u prelijepoj plavoj boji. Za perioda suša može biti hrana sitnim životinjama,poput kunića.
         Odoljen ili valerijanu( Valerijana officinalis), smo već tako uništili da ga treba tražiti On je bio dinamička biljka, kojom osiguravamo toplinu, te u razdobljima velikih smrzavica njome vraćamo stabla voćaka u život.
         Preslica (Eqietum arvense) pomaže kod vraćanja gljivica u tlo, tj gljivica koje se namnože u kišnim razdobljima, visoke vlage zraka i topline, pa nam ugrožavaju povrće. To su bolesti pepelnice i peronospore.poznate jer ugrožavaju rajčicu, krumpir, lozu.
      Slak ( Convolvulus arvensis) je  jedan uporan širokolisni korov koji vas tjera, da vodite računa o kakvoći , a osobito rahlost tla. Njega se može iskorijeniti samo tako da se ga redovito korijenom vadi iz zemlje. Budući je krhkog korijena to pričinjava problem, sve dok je tlo sabito. Zato je on dobar pokazatelj stanja u tlu. On vas trenira da budete strpljivi, jer samo tako se može raditi na zemlji.
       Pirika(Graminis rhizoma) kostrva (Echinochloa crusss galli), osjak prkosi i gdje su oni  glavni ništa nema šanse izrasti.
        Nabrojila sam nekolicinu biljaka, koje se sve rjeđe mogu naći na poljima, odnosno ili ih zaguše jako dominantne. Suprotno ovom opisanom, danas imamo polja s uglavno nekolicinom teških korova koji se ne mogu lako istrijebiti. Baš naprotiv nekih nikako da se riješimo. Uporno niću, jako nas namuče, a zapravo oni nam samo govore u kakvom nam je stanju tlo.
      Raznovrstan korov, šarolik, može rasti samo na zdravom tlu, doslovno takvom da će na njemu izrasti svaka kultura i postati ne samo hrana nego i lijek. To je osnova zdravog uzgoja,pravi i zdravi temelj kojim se možemo uspinjati u svim smjerovima napretka.

        Za takav način rada potrebna je doza znatiželje, ustrajnosti, ljubavi,a iz toga zapravo proizađe mudrost i iskustvo koje daje moć. Tako se gradi stabilnost stvaranja i prihoda.
         Uopće nije potrebno posezati za teškim herbicidima ili invazivnim metodama kako bi se nečeg riješili. Dovoljno je popraviti kakvoću tla kompostom, odnosno povećati količinu humusa, što postižemo i planskom sadnjom kojom mijenjamo vrstu kulture zbog ravnomjerne potrošnje hranjiva.
        Tako čuvamo tlo, na kojem se dalje sve događa prirodno.
      U biodinamici postoje metode kojim možemo smanjiti količinu korova. Jako puno znači ako češće pokosimo kako se određeni (invazivni, dominirajući) ne bi osjemenjio.
       Sama gradnja komposta također je vrlo vrijedna metoda za pomoć, jer u njemu uz pomoć sitnih živih organizama koji se hrane biljnim štetočinama te i većinom sjemenja korova, tako da njome smanjujemo količinu problematičnog.korova.  No međutim u tom kompostu nikako ne smije biti dijelova pirike i zečje soce, kostrve jer će mo ih tako samo dalje razmnožavati.
      Što je bolje pokriveno tlo, raznovrsniji korov, tlo je u boljem i prirodnijem stanju.Zato se ne treba rješavati korova, ljutiti se što postoji i iči do njegova istrebljenja. On je pravo bogatstvo i zapravo pokazatelj kvalitete zemlje na kojoj uzgajamo hranu.
       Ukoliko posežemo za herbicidima  rješavamo se većeg broja biljaka, naravno, ali nekih upornih se nečemo nikad riješiti i tada oni postaju dominantni, tako da su izazov za stručnjake koji će tražiti način  kako ih se riješiti. Stvaraju nove pripravke, moćnije, skuplje, reklamiraju ih, zarađuju na neznanju i to tako treba biti.
      Za sve one koji su  znatiželjni, koji žele raditi, žele naučiti, na ovim se mojim stranicama nalazi dovoljno informacija koje se međusobno nadopunjavaju, te tako stvaraju sliku svih aktivnosti u pravom smjeru, smjeru napretka.
    26. 07. 2015 Kako bi bila dovoljno jasna želim dodati i naglasiti, da volim plijeviti svoje povrće. Uživam u tome što ima crijevca,maslačka,koprive, poljske preslice, te raznih kultiviranih biljaka koje same iskliju. Piriku lagano čupam sa svim korijenom u ranoj fazi. Slaka mi se nađe zbog ne dostupnog mjesta iza ograde, ali će to bršljan koji će sve prekriti, uskoro, spriječiti njegovo razmnožavanje.U dovoljno vlažnom tlu i njega izvadim s velikim dijelom korijena. Ništa ne dominira, nema ga mnogo, ali znam da je tlo humusno, jer je sve jedro  i tamnozelene boje. Preslica mi dobro dođe za čaj kojim liječim i sebe (ako treba)i biljke, a maslačak jedemo na salatu. Prema tome, uklanjamo ga, ako želi biti veći od kultiviranih biljaka, ali isto tako znamo kakvo nam je tlo. Te informacije su jako važne, za nastavak naših aktivnosti u vrtu i polju.
    Sve ostalo jako dobro dođe na kompostu, za prehranu životinja i slično. Svaka biljka svojom razgradnjom povećava količinu humusa u tlu, odnosno prolazi još jedan ciklus, ako je hrana životinjama, tako da ništa nije suvišno. Raznovrsne biljke trebaju postojati, a mi trebamo biti mudri da se one ne pretvore u dominantnu materiju.To je danas čest slučaj.
     Ako nema životinja koje bi ih pojele, bit će odlične za kompost. 
       
       
        .   

Suvremena poljoprivreda

  Njome si zagarantiramo visoke prinose, to je činjenica, samo što su tu obično jako velika ulaganja. Tu i jest razlog propadanja domaćih OPGova.

    Radi li se o uzgoju žitarica ulaže se u mehanizaciju, spremišta, skupo sjeme,u kojem ne znate što se skriva, samo da se ne bi sijala tzv tavanuša. Na taj način se stvara ovisnost o svim suvremenim i vrlo kratkotrajnim metodama rada, koje ubrzo pokažu nedostatke.Zašto bi primjerice niska sorta pšenice bila kvalitnija od stare sorte s našeg podneblja, što se do sada ciljano usmjeravalo, pod uvjetom da je ova domaća dobro uskladištena,zbrinuta, jedrog zrna, koja je izrasla na bogatom tlu, zdravom,živom, uz primjenu plodoreda, što će joj dodatno osigurati zdravlje, otpornost, dobru klijavost, a time svime i dobar prinos?
    Takva pšenica bliže zemlji bliža je biljnim bolestima, pogotovo ako ne vodimo računa o plodoredu, a tada sjeme već u sebi nosi zapis prema sklonostima oboljevanja.

   Radi li se o povrću, potiče se uzgoj u skupim zatvorenim prostorima, koji daj Bože da potraju dulje od nekog novoizgrađenog obskrbnog centra, kakvi se danas grade. U takvim uvjetima rastu nove sorte koje nemaju okus kao naše stare domaće sorte. Sve zato, kako bi povrće ranije prispjevalo, pa bi se moglo više naplatiti, kako bi uzgojili veće količine za prodaju, ta tako više zaradili. Sve je to vrlo upitno, jako riskantno, a kad se upustimo u tu kolotečinu nemamo slobodu odluke o promjeni metoda i načina rada, jer nas velika ulaganja u samom startu obvezuju i zapravo postajemo sve siromašniji. Siromašniji za iskustva, jer se držimo modernih kalupa od kojih se ne smijemo odvojiti, Radimo više i više, te tako ugrožavamo vlastito zdravlje, koje je već oslabljeno jer vjerojatno i sami konzumiramo takvu nedostatnu hranu.

    Radi li se o voću potiče se nabavka niskih suvremenih sorti, obično manje otpornih, jer su opet bliže zemlji, tj niže su krošnjom te zbog toga lakše obolijevaju. Nisu tako ukusne ni šljive, ni marelice, ni višnje, ni breskve. To nisu okusi djetinjstva, kad je knedla od domaćih šljiva bila prava poslastica. U tom slučaju prskamo prekomjerno i time još umanjujemo kvalitetu uzgojenog.

   Radi li se o vinogradu, njegova visina grananja trebala bi biti u visini ramena, jer prozračnost u donjim slojevima garantira teže i rjeđe poboljevanja nasada.To umanjuje upotrebu zaštitnih sredstava, a time pojeftinjuje uzgoj, a rjeđe posezanje za prskalicom ostavlja nam vremena za istraživanje, promatranje i oblikovanje iskustva.

   Radi li se o uzgoju životinja grade se skupe nastambe i to kreditima, Tjera nas se da vjerujemo u organizirani otkup mlijeka, mesa, jaja, a kad to ne profunkcionira nitko nije kriv. Bolje rečeno sami sebe tjeramo da vjerujemo u nešto što sumnjamo u samom startu.Tu i jest problem, zato jer nemamo slobodu odlučivanja i smatramo da ne možemo sami.

    Sve suprotno od ovog jednoumlja može pomoći. Stare sorte, mješoviti uzgoj biljaka, kombinirani uzgoj životinja, na otvorenom, uz zaštitu na jednostavan način, pribjegavajući samoodrživoj gradnji i uz upotrebu prirodnih materijala i nasada koji će služiti kao vjetrobranski štit.
     To kad zaživi, jedino može biti Hrvatska puna života.
Kako sam to zamislila upotpunit ću dvama potpuno suprotnim crtežima .