Bavimo li se time, rješavamo većinu problema koji nam u proizvodnji bilja mogu otežati rad.
Sve to ustvari ima podlogu u prethodnim postovima, ali da što više približim rješenja progovaram o isključivo ovoj temi. Svi poljoprivrednici se trude izorati zemlju. Pri tom je zahvatu okreću, zaranjajući plugom. Nekad su tako radili naši stari Nema tu neke greške, samo, zaboravljamo, da su naši stari podooravali stajnjak, jednom godišnje, od jedne ili par životinja. Njima je to bio jedini "teži" zahvat. Pri tome je težina konja najviše 1tonu ili koju stotinu kg više za one teže konje. Danas se sve radi traktorima koji ipak kotačima sabijaju kuda prolaze, za vrijeme dok oru, tanjuraju, siju, prskaju, ubiru.
Znači prolaze često, pa često i sabijaju zemlju. Težina laganih traktora je oko 1- 1,5 tona, a težih 2,5 plus priključci. Pogotovo ako je težak svojom težinom dodatno pritišće tlo. Uzmite u obzir da su ostaci s farma prečesto dostupni, da se stavljaju na zemlju nefermantirani, prečesto, da se k njima dodaje i umjetno gnojivo, koriste zaštitna sredstva, jer ovakvi postupci zahtijevaju njihovu primjenu. Kako ćete inače zaštiti krumpir od zlatice nego da prskate, jer ako radite sve što sam nabrojila nema vam druge. Naši su stari okretali zemlju, jer nisu znali za bolje.
Danas se zna da okretanjem tla mikroorganizme stavljamo na dubinu u kojoj su oni nedjelotvorni. To znači da nema načina da se razgradi unijeti stajnjak, kako bi bio dostupan u obliku hranjiva, a istodobno dovodi do oboljevanja nasada. To se događa zbog postojanja nerazgrađenih materija koje smo unijeli i zbog nedostupnosti određenih materija koje biljka treba da bi zdravo napredovala. Pogotovo je nezdravo unošenje gnojiva s farma u bilo koje doba godine. To je pogodovalo razvoju novih vrsta bakterija koje preživljavaju na povrću i sl., a koje mogu biti opasne za ljudsko zdravlje.
To je kotač u jednom smjeru, u kojem zavrtimo, a zaboravljamo da možemo i u drugom. Na takvom tlu izrastu nezdrave biljke koje iza sebe ostavljaju nečisto tlo, a stanje se stalno pogoršava, jer se rade pogrešni postupci. u krivo vrijeme, s krivim materijalom i nikako da izađemo iz takve dubioze. Sve više oranja, više zaštite, više benzina, više kredita, što zajedno daje skupe i nekvalitetne proizvode koji kad ih jedemo uzrokuju zdravstvene probleme za koje opet treba novaca. Tako u nedogled. Vratimo se nazad.
Umjesto pluga uzmite podrivač. Tako ćete dodati zrak u tlo što je često puta najveći okidač zbog kojeg odlučimo primjeniti taj zahvat. Umjesto neprerađenog stajnjaka biljkama servirajte kompost. Time im dajete gotovu hranu u najgornji sloj od 10-15cm. Neka tamo ostane. Biljka će tada svojim zdravim razvojem stvoriti snažan korijen, na kojem će se razmnožavati životinjski svijet koji mora postojati kako bi tlo bilo živo. U njemu će se tada uspostavljati vodno -zračni režim, jer će korijen svojom snagom prodirati u dubinu iz koje će crpiti i vodu i hranjiva, a usput će mrviti tlo. Tamo će ostati i kad uberemo plodove i svojom materijom stvoriti podlogu za sljedeću kulturu. Nikako istu, jer tako osiguravamo dobar razvoj nasada sljedeće sezone. Znači obavezan plodored u kojem svaka biljka sljedećoj, svojom zaostalom materijom u obliku korijena u raspadanju ostavlja "nešto" što pogoduje razvoju sljedećeg nasada.
Kad budete ovako postupali nećete svaku godinu započeti s zasijavanjem kulture u tlo u kojem već postoje razvijene bolesti, štetnici, tlo koje je iscrpljeno baš onom materijom koja je ključna za određen nasad i kojem treba dodatan poticaj (kemija) da bi napredovala. Prestanite silovati zemlju. Zavrtit će te u drugom smjeru, boljem.
Ako je zemljište okrupnjeno nemojte zaboraviti na ptice, krtice, trčke, guštere i ostale divlje životinjske vrste. Tada ostavite nekih 6 m divljeg neobrađenog terena, jer sav taj živi svijet je potreban u životinjskom lancu kojeg stvarate svojim radom. Tako će se stvoriti prirodna ravnoteža. Ponekad kad je prostor manji, imajte barem uvjete za ježa. Ne zaboravite, ako ćete saditi iste kulture imat ćete najezdu nametnika one kulture koja je prečesto zasijavana, jer će im sama kultura omogućavati da se oni razmnože.
Samo mudrošću ćete preskočiti kemijske dodatke, a istovremeno stvarati zdravo i rahlo tlo. Znači istovremeno djelujete na sve aspekte,odjednom.Samo tako se može naprijed.
Ovakvu strukturu, kakva se vidi na filmu, smijemo podržavati samo u svrhu gradnje.
Postoji još jedan problem kod teških traktora, jako velikih površina gdje se sve radi njima. Tu isto možete izaći iz okvira standarda i učiniti čuda. Evo kako;
Osigurajte prolaz kotačima po jednom te istom mjestu. U tu svrhu mogu se staviti i tlakavci,(samo za prolaz kotača velikih traktora) ili taj prostor redovito kosite tokom sezone, ako sve radite ručno a tim materijalom nakon što ga prosušite malčirajte. Možete nasad malo gušće posijati, jer ćete prozračnost dobiti na svaka 2m, koliko je otprilike razmak između kotača. Tako si osiguravate mehaničku tj olakšanu obradu, a čuvate tlo. Dobro je stavljati i potkulture, koje čuvaju tlo od evaporacije tj pretjeranog isparavanja zemlje, a ujedno se mogu nadopunjavati na glavnu kulturu, da vrše zaštitu od nametnika, no o tome poseban nastavak.
Rahlost je jako bitna vrijednost tla, na koju utječu razni prirodne pojave, ali i zahvati koje obavljamo, zato razmislite kakve postupke primjenjujete na svojoj zemlji.Na prirodne pojave se ne može utjecati, ali zato se može donositi odluke koje će bitno popraviti strukturu, a time i stanje zemlje. Dajte šansu prirodi i učite od nje, jer ona daje prekrasne primjere.
subota, 11. svibnja 2013.
srijeda, 1. svibnja 2013.
Nakon poplave
Gledajući neki dan poljoprivrednu emisiju nikako da mi slike i prikazano stanje izađu iz glave. Za one koji nisu gledali, stanje tla je katastrofalno za sadnju, bilo kakav uzgoj, bilo čega. Sad kad se voda povukla, povukla se samo s površine, a negdje u dubini ostalo je presabito tlo. U njemu nema zraka, što ono "samo" nadoknađuje s površine pucajući u razmacima (raspuklinama) od 2-3 cm.
Kulture koje su posađene u takvom tlu ne mogu prodrijeti korijenom do vode (jer je toliko sabito), a zapravo je ima u izobilju. Biljke se muče na površini i rastu u suši kojoj je uzrok loša struktura zemlje. Nasadu prijeti sušenje, odumiranje, neće se moči koristiti u ishrani stoke. Pitanje je što napraviti.
Sigurna sam da dodavanjem zraka (podrivanjem), ne bi nenjeli više štete nego da čekamo što će Bog dati, jer posao poljodjelca je stvaranje, poticanje rasta, djelovanje. Nema ni jednog posla s dobrim rezultatima, ako čekamo što će nam Bog udijeliti. To možemo tada kad smo sve uradili što god smo mogli. Znači radije žrtvovati nekoliko redova kulture nego cijeli urod. Prekidanjem korijenovih izdanaka, (podrivanjem ćemo to prouzročiti ) potičete rast novih, pa se korjenova bala širi. Znači ne preokretati tlo (opet), nego samo proći podrivačem , što manje gazeći. Naime bilo bi daleko bolje utrti godinama iste tragove, a tlo između uopće ne sabijati, redovito malčirati. Ja sam pobornik čuvanja tla, u svakom pogledu, jer nema zdravog uroda bez toga. Korijenski sklop također rahli zemlju, lakše uzima iz tla materiju tako da je tada i nadzemni dio biljke snažniji. Stvar je povezana, a priroda sve ne milosrdnija prema čovjeku, koji je jedini na planeti sisavac s razvijenom svijesti i trebao bi djelovati pomažući sve procese, a on nažalost radi protiv nje.
Kada sam ja kretala u vrtlarenje prije 30 god imala sam sličan problem, samo u puno manjim razmjerima. Čim sam zalila svoje kulture, na površini se radila pokorica. Jedini način da to spriječim bilo je povečenje količine humusa. To me natjeralo da čitam, učim, istražujem, radim probe, a buduči to volim, ništa nije bilo teško. Moje tlo je bilo jako šodrano, pa ga je prvo trebalo ukloniti da bi se nastavilo s oplemenjivanjem. Nakon presijavanja, kako sam krenula dodavati kompost, ponekad i nedovoljno zreo, (za što sam takođe platila danak), postupno su se zbivale promjene. Najprije sam to primjetila kod zalijevanja, jer je nestalo pokorice, a malč je pomogao da kulture nije trebalo toliko zalijevati.
Svi znamo kako tlo nakon oranja izgleda rahlo, meko, gredice povišene, a što ga onda sabije? Vremenski utjecaj, je nešto na što ne možemo utjecati. Znači preostaju nam postupci na tlu, zahvati kojima čemo zadržati i poboljšavati strukturu tla, tako da kiša, ponekad vode preko mjere, a ponekad nedostatak, neće bitno promijeniti strukturu zemlje. Zašto šumska zemlja ne doživljava takve promjene u strukturi. Nju čuva stvoreni humus. To je tlo koje bi nam trebalo biti uzorom. Ono je toliko fino, prozračno, meko, rahlo, bogato organskom tvari. U njemu sve dobro raste. Raditi bilo kakav zahvat "u" ili "s" takvim tlom pravo je zadovoljstvo. Ono svojim mirisom poziva da ga diramo, mrveči nam se pod prstima.
Ako su razmjeri poplave puno veći stvar je još kompliciranija. S tla je otplavljen humus, tako da znamo da nema ni zraka, ali ima previše vlage, težine i sabitosti. U njemu neće imati što razgraditi organski dodatak ( kisik potiće razgradnju), a umjetnu prihranu ionako nema svrhe dodavati. Pitanje je što i kako dalje, što uzgajati, da popravimo strukturu zemlje, imamo nekakvu dobit, korist, pogotovo ako od toga živimo.... Situacija je ozbiljna.Tu su još i zagađenja, jer tko zna što je voda donijela, te, odakle početi....
Kod poplava velikih razmjera kakve su se dogodile na našim prostorima, bitno je ustanoviti stanje tla, izvršiti analize, kako bi znali čime raspolažemo. Sve ostatke od ranijeg uzgoja najbolje je složiti u hrpe da ih priroda pretvori, razgradi u koristan materijal. Tako će sve bakterije, više i manje opasne sagorjeti u kompostu, te će tako koristiti sljedeće sezone u uzgoju. Najvažnije je uspostaviti natrag zdravo tlo, na što prirodniji način. Nema ubrzavanja i siljenja. To je kao kod bolesnog čovjeka. Antibiotici mogu trenutno pomoći, ali jači nam je imunitet ako što rijeđe posežemo za njima.
Dio tla bilo bi dobro prepustiti prirodi da ona sama proraste tlo divljim biljkama, jer izrast će samo ono ćemu će pogodovati. Te će biljke svojim korijenjem razrahliti tlo, svojim korijenčićima, mirisom i kvalitetom prizvati i drugi svijet povezan s biljkama, koji se odnosi na gljivice koje žive u njihovoj simbiozi. To će prizvati i ostali živi svijet raznih kukaca, a na posljetku i gujavica. Sve je to najbolje dopustiti da se dogodi, jer ako nam se žuri, to nas može koštati.
Neprirodno je na nezdravom (kontaminiranom) zemljištu nastojati bilo što uzgojiti da bude zdravstveno ispravno i da ima hranjivu vrijednost, a najposlje bilo kakavu tržišnu vrijednost. To je isto kao što bolestan čovjek ne može dati svoj maximum i pogrešno je to očekivati od njega. Za sve ozdravljive procese potrebno je vrijeme i strpljenje. Tek tada možemo očekivati rezultate.
Sve što požurujemo, kad nemamo dovoljno strpljenja i ne sljedimo prirodne cikluse i pomake ka ozdravljenju možemo skupo platiti. Najneekonomičnije je proizvodidti hranu koja je nekvalitetna u smislu loših nutritivnih vrijednosti, slabe skladišne sposobnosti, a za koju zapravo treba mnogo radnih sati, skupih zahvata i zaštitnih sredstava, a sve zato jer tvrdoglavo stremimo uzgajati iste kulture na več daleko iscrpljenom zemljištu. Tlu treba odmora, a osobito promjene kulture, kako bi se mineralni sastav tla uravnotežio, jer svaka će kultura, nešto drugo izvlačiti iz njega.
Preoravanjem stvorit ćete površinsku rahlost, kratkotrajnu, opet preokrenuta zemlja, onemogučit će mikroorganizme da rade, a ako se i nađe koji živi stvor pticama će biti hrana. Potrošit ćete gorivo i opet ovisiti o poticajima države. Vrijeme je da promijenite način rada. Priroda će radit za vas,samo joj dajte šansu.
Rješenja se nalaze u brzorastućim kulturama poput konoplje, lana, facelije, lucerne travnodjetelinske smjese, pa zatim u divljim zonama ( 6m), između ostalih kultura, koje tada stvaraju prirodni balans. Naime, svojim prisustvom, osim što su vjetrobranski štit, nadoknađuju zračnu vlagu, svojim mirisom i izlučevinama prizivaju nove životinjske vrste te tako nadoknađuju prirodne neprijatelje nametnicima s kojima imamo poteškoće. Tako da nemojmo to gledati kao 6m manje obradivih površina, odnosno u kvadraturi je to puno više, ali nije bez razloga.
Druga krajnost koju najavljuje država, pomoć je u mikorizaciji, odnosno dodatnim ulaganjima, a već sad je proizvodnja preskupa, odnosno neekonomična. Previše se ulaže, počevši od količine upotrebljenog goriva, ulaganja u zaštitna sredstava i dodana gnojenja, razna skladištenja, prijevoz i pakovanje. Sve to treba uzeti u obzir, i proračunati, jer je curenje sredstava na sve strane očito. S druge strane cijena proizvodima naočigled pada, kao i količina proizvedenog, Jedini porast bilježimo kod ulaganja u proizvodnju. To možemo promijeniti jedino novim metodama rada, učenjem, strpljivošću, što nije lako, ali nije ni teško ako nešto volimo.
Razumjeti prirodu zapravo je divna mudrost. Primječivati da na zdravim tlima zapravo dominira raznolikost biljnih i životinjskih vrsta koje žive u suglasju, gdje ni jedna od njih nije suvišna, bezvrijedna ili nelogična. Kad se to potrudimo razumjeti tada zaista možemo reći da smo dio nje i da za nju živimo i stvaramo. Sve ostalo je zavaravanje a cijenu toga plaćaju naša pokoljenja-
Slobodnjaci duhom, a baveći se poljoprivredom jednostavno iz znatiželje zavire u biodinamika. Neki i ostanu u ovom istražujući dalje znanost koja dotiče sklad u suživotu ljudi, biljaka i životinja, te tla s svojim mineralnim sastavom, ne zaboravljajući utjecaj mjeseca i ostalih planeta. Za taj način potrebno je strpljenje i vrijeme. Nešto čega zapravo ima u izobilju svelo se na najmanju moguću mjeru, samo zbog brzog profita, kojeg zapravo ima sve manje, sve je slabiji, ljudi sve umorniji, bez uspješnog uvida u budućnost, puni dugova i kredita. Jedva posluju i vežu krajeve.
Biodinamika je metoda za uporne ljude koji vole zemlju, koji paze ne njenu kvalitetu, koji ju svjesno žele ostaviti svojoj djeci u što boljem stanju, a isto tako raditi i zaraditi.
Krajnji rezultat takvog rada bude vrhunska hrana, gotovo lijek koji je zapravo sve više tražen, čijom konzumacijom uravnotežujemo vlastiti um i tijelo
Nemili događaji poplave uništili su mnogo. Svaki dan smo svjedoci toga, ali sam sigurna da duh ljudi nije uništen. On je najveći pokretač ideja i znanja.
Kulture koje su posađene u takvom tlu ne mogu prodrijeti korijenom do vode (jer je toliko sabito), a zapravo je ima u izobilju. Biljke se muče na površini i rastu u suši kojoj je uzrok loša struktura zemlje. Nasadu prijeti sušenje, odumiranje, neće se moči koristiti u ishrani stoke. Pitanje je što napraviti.
Sigurna sam da dodavanjem zraka (podrivanjem), ne bi nenjeli više štete nego da čekamo što će Bog dati, jer posao poljodjelca je stvaranje, poticanje rasta, djelovanje. Nema ni jednog posla s dobrim rezultatima, ako čekamo što će nam Bog udijeliti. To možemo tada kad smo sve uradili što god smo mogli. Znači radije žrtvovati nekoliko redova kulture nego cijeli urod. Prekidanjem korijenovih izdanaka, (podrivanjem ćemo to prouzročiti ) potičete rast novih, pa se korjenova bala širi. Znači ne preokretati tlo (opet), nego samo proći podrivačem , što manje gazeći. Naime bilo bi daleko bolje utrti godinama iste tragove, a tlo između uopće ne sabijati, redovito malčirati. Ja sam pobornik čuvanja tla, u svakom pogledu, jer nema zdravog uroda bez toga. Korijenski sklop također rahli zemlju, lakše uzima iz tla materiju tako da je tada i nadzemni dio biljke snažniji. Stvar je povezana, a priroda sve ne milosrdnija prema čovjeku, koji je jedini na planeti sisavac s razvijenom svijesti i trebao bi djelovati pomažući sve procese, a on nažalost radi protiv nje.
Kada sam ja kretala u vrtlarenje prije 30 god imala sam sličan problem, samo u puno manjim razmjerima. Čim sam zalila svoje kulture, na površini se radila pokorica. Jedini način da to spriječim bilo je povečenje količine humusa. To me natjeralo da čitam, učim, istražujem, radim probe, a buduči to volim, ništa nije bilo teško. Moje tlo je bilo jako šodrano, pa ga je prvo trebalo ukloniti da bi se nastavilo s oplemenjivanjem. Nakon presijavanja, kako sam krenula dodavati kompost, ponekad i nedovoljno zreo, (za što sam takođe platila danak), postupno su se zbivale promjene. Najprije sam to primjetila kod zalijevanja, jer je nestalo pokorice, a malč je pomogao da kulture nije trebalo toliko zalijevati.
Svi znamo kako tlo nakon oranja izgleda rahlo, meko, gredice povišene, a što ga onda sabije? Vremenski utjecaj, je nešto na što ne možemo utjecati. Znači preostaju nam postupci na tlu, zahvati kojima čemo zadržati i poboljšavati strukturu tla, tako da kiša, ponekad vode preko mjere, a ponekad nedostatak, neće bitno promijeniti strukturu zemlje. Zašto šumska zemlja ne doživljava takve promjene u strukturi. Nju čuva stvoreni humus. To je tlo koje bi nam trebalo biti uzorom. Ono je toliko fino, prozračno, meko, rahlo, bogato organskom tvari. U njemu sve dobro raste. Raditi bilo kakav zahvat "u" ili "s" takvim tlom pravo je zadovoljstvo. Ono svojim mirisom poziva da ga diramo, mrveči nam se pod prstima.
Ako su razmjeri poplave puno veći stvar je još kompliciranija. S tla je otplavljen humus, tako da znamo da nema ni zraka, ali ima previše vlage, težine i sabitosti. U njemu neće imati što razgraditi organski dodatak ( kisik potiće razgradnju), a umjetnu prihranu ionako nema svrhe dodavati. Pitanje je što i kako dalje, što uzgajati, da popravimo strukturu zemlje, imamo nekakvu dobit, korist, pogotovo ako od toga živimo.... Situacija je ozbiljna.Tu su još i zagađenja, jer tko zna što je voda donijela, te, odakle početi....
Kod poplava velikih razmjera kakve su se dogodile na našim prostorima, bitno je ustanoviti stanje tla, izvršiti analize, kako bi znali čime raspolažemo. Sve ostatke od ranijeg uzgoja najbolje je složiti u hrpe da ih priroda pretvori, razgradi u koristan materijal. Tako će sve bakterije, više i manje opasne sagorjeti u kompostu, te će tako koristiti sljedeće sezone u uzgoju. Najvažnije je uspostaviti natrag zdravo tlo, na što prirodniji način. Nema ubrzavanja i siljenja. To je kao kod bolesnog čovjeka. Antibiotici mogu trenutno pomoći, ali jači nam je imunitet ako što rijeđe posežemo za njima.
Dio tla bilo bi dobro prepustiti prirodi da ona sama proraste tlo divljim biljkama, jer izrast će samo ono ćemu će pogodovati. Te će biljke svojim korijenjem razrahliti tlo, svojim korijenčićima, mirisom i kvalitetom prizvati i drugi svijet povezan s biljkama, koji se odnosi na gljivice koje žive u njihovoj simbiozi. To će prizvati i ostali živi svijet raznih kukaca, a na posljetku i gujavica. Sve je to najbolje dopustiti da se dogodi, jer ako nam se žuri, to nas može koštati.
Neprirodno je na nezdravom (kontaminiranom) zemljištu nastojati bilo što uzgojiti da bude zdravstveno ispravno i da ima hranjivu vrijednost, a najposlje bilo kakavu tržišnu vrijednost. To je isto kao što bolestan čovjek ne može dati svoj maximum i pogrešno je to očekivati od njega. Za sve ozdravljive procese potrebno je vrijeme i strpljenje. Tek tada možemo očekivati rezultate.
Sve što požurujemo, kad nemamo dovoljno strpljenja i ne sljedimo prirodne cikluse i pomake ka ozdravljenju možemo skupo platiti. Najneekonomičnije je proizvodidti hranu koja je nekvalitetna u smislu loših nutritivnih vrijednosti, slabe skladišne sposobnosti, a za koju zapravo treba mnogo radnih sati, skupih zahvata i zaštitnih sredstava, a sve zato jer tvrdoglavo stremimo uzgajati iste kulture na več daleko iscrpljenom zemljištu. Tlu treba odmora, a osobito promjene kulture, kako bi se mineralni sastav tla uravnotežio, jer svaka će kultura, nešto drugo izvlačiti iz njega.
Preoravanjem stvorit ćete površinsku rahlost, kratkotrajnu, opet preokrenuta zemlja, onemogučit će mikroorganizme da rade, a ako se i nađe koji živi stvor pticama će biti hrana. Potrošit ćete gorivo i opet ovisiti o poticajima države. Vrijeme je da promijenite način rada. Priroda će radit za vas,samo joj dajte šansu.
Rješenja se nalaze u brzorastućim kulturama poput konoplje, lana, facelije, lucerne travnodjetelinske smjese, pa zatim u divljim zonama ( 6m), između ostalih kultura, koje tada stvaraju prirodni balans. Naime, svojim prisustvom, osim što su vjetrobranski štit, nadoknađuju zračnu vlagu, svojim mirisom i izlučevinama prizivaju nove životinjske vrste te tako nadoknađuju prirodne neprijatelje nametnicima s kojima imamo poteškoće. Tako da nemojmo to gledati kao 6m manje obradivih površina, odnosno u kvadraturi je to puno više, ali nije bez razloga.
Druga krajnost koju najavljuje država, pomoć je u mikorizaciji, odnosno dodatnim ulaganjima, a već sad je proizvodnja preskupa, odnosno neekonomična. Previše se ulaže, počevši od količine upotrebljenog goriva, ulaganja u zaštitna sredstava i dodana gnojenja, razna skladištenja, prijevoz i pakovanje. Sve to treba uzeti u obzir, i proračunati, jer je curenje sredstava na sve strane očito. S druge strane cijena proizvodima naočigled pada, kao i količina proizvedenog, Jedini porast bilježimo kod ulaganja u proizvodnju. To možemo promijeniti jedino novim metodama rada, učenjem, strpljivošću, što nije lako, ali nije ni teško ako nešto volimo.
Razumjeti prirodu zapravo je divna mudrost. Primječivati da na zdravim tlima zapravo dominira raznolikost biljnih i životinjskih vrsta koje žive u suglasju, gdje ni jedna od njih nije suvišna, bezvrijedna ili nelogična. Kad se to potrudimo razumjeti tada zaista možemo reći da smo dio nje i da za nju živimo i stvaramo. Sve ostalo je zavaravanje a cijenu toga plaćaju naša pokoljenja-
Slobodnjaci duhom, a baveći se poljoprivredom jednostavno iz znatiželje zavire u biodinamika. Neki i ostanu u ovom istražujući dalje znanost koja dotiče sklad u suživotu ljudi, biljaka i životinja, te tla s svojim mineralnim sastavom, ne zaboravljajući utjecaj mjeseca i ostalih planeta. Za taj način potrebno je strpljenje i vrijeme. Nešto čega zapravo ima u izobilju svelo se na najmanju moguću mjeru, samo zbog brzog profita, kojeg zapravo ima sve manje, sve je slabiji, ljudi sve umorniji, bez uspješnog uvida u budućnost, puni dugova i kredita. Jedva posluju i vežu krajeve.
Biodinamika je metoda za uporne ljude koji vole zemlju, koji paze ne njenu kvalitetu, koji ju svjesno žele ostaviti svojoj djeci u što boljem stanju, a isto tako raditi i zaraditi.
Krajnji rezultat takvog rada bude vrhunska hrana, gotovo lijek koji je zapravo sve više tražen, čijom konzumacijom uravnotežujemo vlastiti um i tijelo
Nemili događaji poplave uništili su mnogo. Svaki dan smo svjedoci toga, ali sam sigurna da duh ljudi nije uništen. On je najveći pokretač ideja i znanja.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)