Poticaj u poljoprivredi 2.dio
Što su još kombinirali naši stari? Uzmimo ono što je praksa pokazala dobrim. Evo gradili su i oni slamom ali nisu imali baliranu. Tu smo u prednosti. Učimo od njih i još se opskrbimo naprednim tehnologijama. Znali su imati perad u voćnjaku. Bolesnima je jako bitno jesti ne tovljenu perad (liječnici preporučuju). Gnojivo koje ostaje za slobodnim životinjama hrana je voćkama, a nama je hrana i kvalitetnije voće i kvalitetnije meso. Zar ne želimo upravo to? A gdje je tu prostor za poticaj?
Masline se mogu prihraniti gnojem ovaca i koza koje obitavaju oko njih i pojedu makiju. Tako je i u prirodi. Ono što životinje odbace, ne trebaju, priroda preradi u nešto korisno. Mi smo dio nje i tako bi se trebali ponašati, a od nje učiti, zapravo joj ugađati. Osim toga tako ćemo izbjegnuti umjetno gnojivo.
Česti požari kad bespomoćno gledamo dok nam vatra proždire sve do čega dođe budu rijeđi kad se ništa neće moći upaliti. To što uzrokuje palež suha je makija koju bi koze pobrstile, dok je u vegetaciji. Činjenica je da ih je premalo, temperature posljednjih godina više, ljeta jako vruća, s malo kiša. Velika stabla se neće samo tako upaliti, isto kao što se neće u mojoj peći, ako ne stavim nešto sitno.
Više ovaca i koza, više pastira umjesto gradnje skupih hotela i vrtića za pse. Nemam ništa protiv njh i sama sam vlasnica mačka kojeg obožavam. Međutim, s njegovim balastom nemam kuda, osim u smeće, a ovce i koze su i s te strane korisne.
To bi država trebala poticati, međutim oni tapkaju u mjestu i gledaju samo financije, korist, kako što naplatiti. Naplatiti će znanje koje će servirati! Već je najavljeno. Hoće li to sve funkcionirati, tj hoće li poljodjelci imati koristi od toga da slušaju o mikorizaciji parcela koje neće biti besplatne. Do sada su vas učili o količinama dodataka u prehrani životinja, o količini zaštitnih sredstava koje upotrebljavate za zaštitu i dohranu bilja.
Što ste imali od toga, osim što ste UBILI tlo, kojem je sad potrebna mikorizacija. Stalno ste slušali struku, a nije vam palo na pamet sami sebi biti struka.. Učiti će vas kako izgraditi spremište za gnojivo prema EU regulama, ali tko će to sve financirati. Sav intenzivan uzgoj hvata vas da se pokoravate pravilima jačih.
Isto kao što se kod dobrog kuhara ništa ne baca, dobar kožar napravi obuću, a što ostane bude za remenje, torbe, ukrase. To je ostatak od proizvodnje. Nije za bacanje...Mlinar, pekar, svi oni to imaju, a imaju i naši poljodjelci.
Ostaci kukuruzovine, slame, lišča, biljnog materijala, životinjskog izmeta, što je sve podesno za dobar kompost, samo se treba složiti na hrpe i pustiti da odleži. Mokar materijal, tj urin životinja potebno je skladištiti u posebne spremnike radi očuvanja vode. To isto treba odležati prije nego se upotrijebi.
Naime, hoću naglasiti da kod dobrog gazde svega treba biti, odnosno mora biti zakotrljano na pravi način, od sjemenja, sjetve, obrade, ubiranja zbrinjavanja ostataka, prodaje. To je težak rad u kojem treba puno samodiscipline, ideja, znanja, iskustva, upornosti i sve to često u jednoj obitelji a gdje je tek podrška bližnjih i međusobno razunmijevanje. Posao bez kraja, pa zato mislimo bar netko da nam pomogne, onda kad uzmemo državne poticaje. Morate znati da vas oni obvezuju odnosno tjeraju na danas več potpuno neprihvatljiv način rada, jer što će vam NPK ako znate da ga nečete koristiti.
Tako da ako netko misli da će mu to olakšati posao nek se bori za to, a meni se čini sloboda puno boljim izborom. Uvijek će biti takvih gazdinstava gdje će se poticaji tražiti, ali ja se ne bi previše povodila za tom potrebom. Istina da je teško, ali sve ovisi kako razmišljamo i kako smo organizirani.
Na slobodu se treba pripremiti, informirati, riskirati i dobro zasukati rukave, puno puta i žrtvovati nešto.
Pošto smo slobodni sami biramo što.
