Ilovast premaz za voćke

        Radi se o premazu kore voćaka, kao i debljih grana. To nikako nisam mogla prihvatiti kao nešto dobro za voćke, a kad sam prvi puta o tome čula, držala sam to kao neku zaostalu metodu naših starih koja će dovesti do gljivičnih oboljenja stabala. Apsolutno sam je zaobilazila uz podsmjeh. Radije sam koru premazivala vapnom, međutim sada su me vlastita iskustva uvjerila u dobrobit ovog načina zaštite. Naravno, trebalo je prihvatiti nešto neobično, pa kad sam to savladala tada sam mogla dalje.
         Naime svi smo navikli da ja kora voćaka hrapava, oštećena, ispucala, sve samo ne da je glatka i zdrava. To je nešto što se podrazumijeva, ali tu je zapravo uzrok. Krivo razmišljamo, pa krivo i djelujemo, tako da ju još svojim djelovanjem dodatno oštećujemo.

netretirane breskve, već dvije godine obilato rađaju

          Takva oštećena kora redovito je mjesto na kojem se razmnožavaju nametnici, i koji se tamo imaju gdje sakriti u periodu mirovanja voćaka.To je zapravo toliko prirodan slijed i apsolutno logičan.
           Kora je zapravo produžetak tla,tako da sve stablašice možemo prihranjivati i štititi preko nje.
Dakle obična ilovača pretvorena u pastu, tako da je oplemenimo, čajem preslice bit će već puno, ako ne znamo ništa drugo. Ona će se na kori sasušiti, stvoriti nepropustan sloj te tako zarobiti štetnike, koji neće moći izaći u krošnju.Tako stvorimo prepreku nametnicima,a zapravo usput dodajemo snagu i hranjive elemente biljkama . Za uzvrat kad ih počastimo takvom dobrobiti, naše voćke donose zdravije plodove, a mi ne posežemo za nikakvim sredstvima za prskanje.
            To je toliko jednostavno, a toliko dobro i prava je šteta da se to ne prakticira.
Zapravo postupak je takav, da najprije čeličnom četkom očistimo koru i skinemo sve što želi otpasti. Nakon toga nanosimo pastu od gline. Vjerujte čak nije važno koje je doba godine. Bolje je to napraviti ikad nego nikad, mada, evo jesen je idealno vrijeme. Imamo li problema s zečevima, srnama možemo u takvu pastu dodati krv, bilo koje životinje, što će odbiti životinje da glođu koru stabala.
         Receptura za pastu glasi: 15kg gline,15kg kravlje balege,15 l čaja od preslice,3kg štirke,3kg drvenog pepela, 2kg golubljeg izmeta. Mogu se dodati i biodinamički preparati, no ne želim svoju čitalačku publiku opterečivati time. Budući je to puno složenije ipak preporučuje povezivanje s ljudima koji se time bave, te praktično usvajanje znanja iz tog područja.
          Upornošću, odnosno ponavljanjem postupka uočit ćemo da kora zapravo postaje glatka. Naravno da za to treba vremena, pa iz tog razloga obavite taj postupak što prije.

Moji počeci biodinamike

             Ovo je jedna priča iz mog života, kad sam imala svega nekih 4-5 god. Ostala mi je u živom sjećanju, tako da mi je nije teško uobličiti u riječi. Kroz to sjećanje proteže se osjećaj sreće, straha i na kraju ushićenje, jer me moja upornost dovela do toga da sam jednostavno znala, da će to nečemu poslužiti.
              Moje, tada malo emocionalno biće veselilo se šetnjama s tatom. U mom rodnom gradu,gdje je danas sve izmjenjeno, tada je godinama, u samom centru grada, stajao velik dućan dječjih igračaka, čiji su izlozi, njih nekoliko u nizu, naprosto vabili svojim šarenilom.Između svih silnih stvari meni je oko zapelo za jednu vrtnu pumpu, odnosno igračku prave vrtne pumpe. Sastojala se od dječje kantice s djelomičnim poklopcem na kojem je bila pričvršćena mala pumpa, i kojom se istim pokretima kao na velikoj, pravoj, mogla pumpati voda. Budući djeca nisu smjela kvariti pumpu tamo gdje smo stanovali, jer je to bio jedini izvor vode stanarima, pumpati vodu, bio je san snova. Naravno bilo je to prije mnogo godina kad si mnogi radni ljudi nisu mogli priuštiti vodovod.
             Dakle, tata je osjetio da ja to silno želim i udovoljio mi je. Sjećam se da me upozorio kako je to plastika, kako će se to ubrzo potrgati, ali ja sam rekla da ću ja to čuvati, paziti i da je u mojim rukama sigurna.Sigurno je bilo jedino to, da je bio on u pravu, ali svejedno sam je dobila, jer je on osjetio da me time usrećuje.
             Još sad se sjećam male tamnoplave kantice i pumpice kombinacije crveno-žute boje. Taman za mene. Radila je na principu kao što rade većina današnjih pumpica za raspršivanje, ali se pumpalo pokretima kao na velikoj.
              Odmah istu večer, jedva sam izdržala da dođemo doma, krenula sam odmah zadovoljiti svoju želju. Drška je bila tako mala, da sam je mogla držati samo palcem i kažiprstom i bila sam jako nježna jer sam obećala da ću je čuvati. Mnogi su stanari prolazili pokraj mene na dvorištu , ali iako sam bila pričljivo dijete nisam obraćala pozornost na njih,jer sam imala svoju zanimaciju. Tako su i oni mene ostavili da radim. Voda je tekla, brže i sporije, već kako sam ja to htjela i samo sam to i vidjela, a dugo nisam vidjela da su rukavi već i preko laktova postali mokri. Da ali to nije tata smio vidjeti, tako da sam se počela okretati oko sebe da me ne iznenadi. E, tu me bilo strah. Osim toga neko od stanara mogao je upozoriti tatu o tome što ja to radim. Uspjelo mi je do mraka ostati sa svojom pumpicom, koja već i nije tako pumpala kao prije nekih sat vremena. Počeo se skidati i poklopac, pa mi je bilo sve teže natrag je namjestiti, ali nisam se pokolebala. Voda je voda i dok nikog nema u blizini, ajmo dalje.
               Odjednom moja pumpa nije više pumpala vodu, nisam je mogla namjestiti na kanticu, ali nema veze, tu je voda.Umjesto pumpice bio je dobar komad drveta koji sam našla. Njime sam radila vrtloge, snažne vrtloge po kantici tako da je s ruba izlazila van. Radila sam to u smjeru kazaljke na satu i obrnuto. I kao svako dijete uživala sam u vodi, ne mareći što se moji rukavi pri pokretu dotiču haljinice i što je zbog toga sve na meni bilo mokro. Stvarala sam duboke lijevke, tako da se u sredini naziralo dno moje tamnoplave kantice.
             Mnogi su se od nas tako igrali, reći čete, i naravno ne bi to bilo ništa posebno, da me u jednom trenutku nije sustigla pomisao, -"hm, kako je ovo dobro, a 'ko zna možda i saznam čemu to može poslužiti, jer sigurno nečemu služi"-
            Dragi moji čitatelji, ja sam saznala čemu to služi kad sam se počela družiti s ljudima koji rade biodinamiku. Za to mi je trebalo neki 30 god, ali veli se strpljiv spašen. Tu su bili moji temelji biodinamike koju danas sve više otkrivam i uviđam njene prednosti.
             Točno tako se miješaju odnosno dinamiziraju pripravci u tolikim razređenjima, na određenu potenciju, tako da su to zapravo homeopatska razređenja, da tu materije nema, ali lijekovi i pripravci svejedno funkcioniraju. To je zapravo, ono što je fenomenalno što se ne može ničim mijeriti ni izvagati.
               Sjećam se kao sada, da sam zastala gledajući taj vrtlog stvoren mojom voljom, energijom i donijela svoj zaključak. Nevjerojatno je što može dijete u svojoj spontanosti otkriti, još ako ga potičemo da to bude, da ga kontroliramo taman toliko, da ga ne sputavamo.