Ubuduće treba planirati ovakvo vrijeme, odnosno samo ekstremne situacije, jer nam je klima posve izmijenjena. Biljkama je teško. One se ne mogu maknuti kao mi u hlad. One su tamo gdje jesu, a mi smo ti koji trebamo nešto poduzeti.
Ovdje opet dolazi u pomoć kombinacija bilja.
Primjerice, uvrstite male voćke u svoje povrtnjake. Osobito cijenim male samonikle breskve. One su prozračne, korisne, brzo izrastu, ne treba ih cijepiti, a stvaraju sjenu koju možete predvidjeti kolika će biti. One će spriječiti pretjerano isparavanje vode iz tla, a osobito oštećenje lišća na povrću uzrokovano jakim suncem. Imajte sluha i za to da neke biljke koje vole sunce podnose i malo sjene, tako da imate prispjevanje iste vrste malo duže. Najprije će sazrijeti nešto sto je na punom suncu, a ponešto kasnije nešto što je malo zasjenjeno. Tako produljite dozrijevanje neke biljke, koja onda duže obogaćuje vaš tanjur. Ne dođe odjednom, nego ju imate duže vrijeme pomalo. Tome težite, pogotovo ako nešto jako volite.
Što se tiče bresaka, one su mi idealne za takav način uzgoja. Svako proljeće bit će važno napraviti jedan zahvat. Potrebno je oko debla odgrnuti zemlju. Naići ćemo na površinsko korijenje koje je voćka raširila. Njega škarama uklonimo.( može i do 30cm u dubinu). Ostavimo ono koje ide duboko.To je zahvat za one vrtlare koji ne( prekopavaju ručno ili strojno preokrečući zemlju) štihaju i ne frezaju. Na taj način osiguramo si sadnju povrtnih kultura, oko voćaka, bez da ta višegodišnja kultura smeta povrću u podnožju. Možete istraživati i s nekim drugim voćkama. Na taj način ona neće crpiti hranjiva povrću koje raste ispod nje. Crpiti će hranjiva na većim dubinama gdje povrće svojim korijenjem još nije došlo.Voćka će smanjit evaporaciju vode iz tla, jer svugdje gdje je hlad ona je smanjena, a nema ni pretjeranog zagrijavanja tla, čega je isparavanje zapravo posljedica.
Bila sam iznenađena ove godine kakav urod i zdravlje bresaka sam uspjela postići. Lijepo su se punile i dostigle su težinu 100gr. Potpuno zdrave, veoma slatke, a što je još važnije bez prskanja. Sad ponovno zriju u sljedećoj godini uz minimalna ulaganja. Ne razumijem zašto bi to voće trebalo biti
jako debelog ploda, sortno, optrgavano, pa sve nešto neprirodno, jako krupno, a onda nas u konačnicizapravo razočara okusom,
Meni su draže ovakve upola manje od kupovnih, a nisam ih cijepila niti ulagala u sadni materijal. Urod je bio dobar, već drugu godinu poprilično obilat.Sljedeća stvar koju možemo uraditi u zaštiti povrća je postavljanje stupova, dapače povezati ih, te tako oblikovati nekakvu vrstu okvira, od recimo bambusovine na drvenim ili betonskim potpornjima, tako da prema potrebi možemo stavljati i sjenu i mrežu protiv tuče, ili zapravo nešto što služi jednom i drugom. Ako smo spretni to može biti i ukras.
Zapravo, i mali i velik vrt bez nečeg takvog uopće ne funkcionira, jer mnoge kulture traže potpornje, što radi zdravlja plodova, odnosno prozračnosti u donjim slojevima, a što zbog raznih bura i nepogodnih vremenskih prilika. Tako da to postaje neophodni dio obrade vrta.
Kad već postavimo okvir, stupove za podizanje biljaka, oni su nam osnova za mreže koje služe i za zasjenjivanje i protugradno.
U svakom slučaju vrtimo se oko kombinirane sadnje, gdje jedna veća biljka, višegodišnja, svojom lisnom masom, pomaže u vegetaciji povrtnih kultura,zasjenjujući ih čime smanjuje evaporaciju.
Znači nakon što voćka sama daje urod, u svom podnožju, blagim zasjenjenjem njene krošnje uspijevaju sve povrtne kulture koje si želimo posaditi. Ako izbor padne na stupove i mrežu protiv tuče, ona može biti štit i od pretjeranog zagrijavanja tla. Sami birate koja opcija je bolja, s time da voćke same izrastu, a u mrežu protiv tuče treba uložiti, što se često pokazalo važnim ulaganjem. Dobro je i jedno i drugo,osobito kombinirana opcija.
Nažalost voćke ne možemo zaštiti, osim da je objekti malo zaštite od pretjeranog zagrijavanja, što nije uvijek izvedivo. Zato voćke ipak imaju mogućnost crpljenja vode i hranjiva na većim dubinama, što s povrtnim kulturama isto nastojimo postići i to upravo, s sadnjom u veće posude dok su još presadnice. Tako biljke razvijaju snažnije korjenove bale, čime bolje odolijevaju suši, a istovremeno lakše uz jak korjenov sustav dolaze do nje.
Znači još dok ih sijemo mislimo na sve, pripremajući ih za loše uvjete. Isto tako bitno je imati dobar sadni materijal, jer nije isto posaditi biljku od snažne domaće sorte sa svim karakteristikama ili nježnu, razmaženu, izraslu na plitkom tlu, koja je bila svaki dan zalijevana, razvila samo površinsko korijenje, koja je poboljevala itd. Ona kao takva nema otpornosti, već je predodređena podljeganju bolestima i teže ćemo je zaštititi. Čak ćemo biti nemoćni u nastojanju da ju zaštitimo.
U tom su pogledu vrlo bitne metode biodinamike, koje uključuju, poštivanje kalendara sjetve odabir sjemena, prirodnu dohranu bilja,( u tom slučaju nema govora o kutinskoj petrokemiji i onome što ona nudi). Žalosno je da nam to još uvijek ispunjava prostor u vijestima i poljoprivrednoj emisiji, jer budimo realni, već su sve firme uništene a ona još prosperira. Da, sad sam još i okrutna. Po meni je problem njen krajnji proizvod i želim im da nastave s radom, ali da se njihov proizvod nadopunjava na ekološki uzgoj, tj želim im da iskoriste svoje resurse, a da se nadopunjavaju na prirodu, jer budimo realni, njihov krajnji produkt izuzetno je štetan. Naravno da su to nečija radna mjesta, kojih ima u propadanju u svim mogućim djelatnostima lijepe nam naše domovine. Sigurna sam da bi ljudi isto sačuvali svoja radna mjesta kad bi produkt njihova rada bio bliži prirodi, recimo gorivo za automobile od recikliranog ulja.To su dublje i korjenite poteškoće u stavovima, puno težih razmjera, poput crpljenja nafte iz našeg podmorja. Ključni ljudi to ne vide tako kao ja i meni slični.
Nažalost stav poljoprivrede i njihove metode ne podudaraju se s ovim o čemu ja pišem, ali je sve više pojedinaca koji bi se sa mnom složili.
Posežući za umjetnim gnojivom zapravo odmažemo sebi, svemu i svima.
