Uz još niz apsurda!
Baš sam pod dojmom jedne današnje televizijske emisije koja je objašnjavala nekadašnju politiku života u Hrvatskoj prije drugog svj. rata, nakon njega, te usporedbe s današnjom situacijom. Raseljavanje stanovništva, koje je i danas u porastu, odnosno jače je i još opasnije po demografsko propadanje našeg čovjeka, u tako lijepoj našoj domovini, prostorima bogatim vodom, raznovrsnim biljem, prekrasne nam hraniteljice zemlje s kojom se tako loše gospodari,
U Njemačkoj se može proizvoditi hrana za bebe (Hipp), koju uvozi i naša država, a takve krasne mogućnosti imamo, s puno sunca, zelena prostranstva, a što je nagore, ljudi su nam nezaposleni. Umjesto da mi hranimo cijelu EU mi iz nje uvozimo. Pitam se kako da nas uopće cijene.
Još nije to dosta, nego dopuštamo da nam mladi odlaze iz zemlje .Najveće raseljavanje danas događa se, Recimo to, priznajmo si taj apsurd. Slavonija će se preseliti u Evropske gradove, trbuhom za kruhom, poslom, prisiljena manje rađati, jer ne može se jedno i drugo.
Sve kao nekad 30tih god prošlog stoljeća kad su žene manje rađale, kako bi jedna nasljednica došla do sveg materijalnog dobra i bila što bogatija. Zlatni dukati, koje je nosila na nošnji svjedočili su o tome i oni su bili svjedok imučnosti, isto kao što su to danas robne marke odjevnih predmeta, . Evo apsurda!
Nekad su vrlo bogati kupovali zemlju od manje imućnih za sitan novac, jer se poljoprivredni proizvodi nisu mogli prodati (kao ni danas) da bi se platio porez, tako da su manje imućni bili prisiljeni prodavati zemlju. Danas se niti zemlja ne može prodati,nego je ona postala mrtav kapital kao oni dukati nekad na nošnjama.
Vrh apsurda, u ovoj našoj Hrvatskoj punoj života.
Meni je ovo prestrašno!
Sad pogledajmo što to naš čovjek još nikad nije napravio.
Loše je što nema razvijenu svijest o svim blagodatima s kojima raspolaže, nedovoljno voli i cijeni to što zapravo ima. Zbog toga se ne obrazuje u tom smjeru, ,(vlada mišljenje kako poljoprivrednik ne treba biti obrazovan) jer je politika i materijalizam osnova ovog jednoumlja, ovog kotača propadanja svih seoskih imanja.. Svaka čast onima koji izlaze i svih okvira ovih gluposti, koji drže radionice i predavanja uspjevajući proizvoditi kvalitetnu hranu vlastitim snagama, a zapravo okupljaju istomišljenike i pokojeg nado budnog poput mene.
-----.MJESEČEV SJETVENI KALENDAR od Marie Thun --- je izvor adresa ljudi od kojih se može učiti kako raditi na zemlji, biti u tome uspješan, zadovoljan, jesti zdravo, te spojiti sve aspekte dobrobiti u poljoprivredi.
Manjak znatiželje, je rekla bih velik problem, neistraživanje i rad isključivo onako kako su učili stari (mada je bilo puno metoda koje su i danas vrijedne) uz osuvremenjavanje, tipa moderne sorte, hibridne, (šuplji kukuruz) i velika ulaganja u samom startu, što vrijedi i za skupe građevine kako bi se uzgajale životinje, mikorizacija tla, jako moderna i skupa postrojenja za mužnju, uzgoj, ventiliranje staja i sve što je zapravo velika potrošnja, a s neodrživim obećanjima o otkupu i cijeni.
1. Primjer
Je kad naš poljoprivrednik uzgaja svinje uz državnu potporu, hraneći ih u skupom zatvorenom prostoru s smjesom kako bi prirast po kg bio veći u što kraćem roku.Istovremeno iz Njemačke na festival pršuta dođe čovjek koji veli, da za ovakav pršut kakav on prezentira uzgaja svinju na otvorenom 3 god.------- Evo gdje je kod nas greška!------------- Svugdje postoje uvjeti za takav uzgoj,ali se rijetko neko toga dosjeti.
2) primjer
Zaokruženi ciklus proizvodnje je ostvaren kada nema nečeg što se baca. Dobra domaćinstva, koja prosperiraju ne mogu dozvoliti propuste u planiranju, jer ako radim sir ostaje mi sirutka i treba unaprijed znati kamo ću s njom ( svinjogojstvo), a ne da se to prolijeva, a oslanjti se samo na otkup mlijeka, koji će ovisiti o državi čini od ljudi ovisnike o nekom ili nečem. Tada možemo prebaciti lopticu na nju, samo time se ništa ne rješava. Zapravo je odgovor u samo opstojnosti, samodostatnosti, neovisnosti, planiranju. To je zapravo sloboda, koja se mnogima čini opasnom. Svaka čast pojedincima koji su izašli iz tih okvira kad su uložili sami u mljekomate, jajomate, ili onima koji se udružuju i profiliraju, pomažući si na obostranu korist. Tipa ; jedna mesnica vrši obradu mesa za potrebe pršutare, a ostali proizvodi koji izlaze iz te mesnice su razne vrste suhih prerađevina,poput kobasa.
3) primjer
Je oslanjanje na organizirani otkup, jedine žetve koju zapravo ostvarimo pa nam tada netko diktira cijenu, bolje rečeno ruši je. To je osnova za propadanje. Bolje je uzgajati više vrsta kultura, tj planski si osigurati posao koji stižemo obavljati s raspoloživom snagom i što manje ulaganja, što će osigurati više žetvi. Tada je to stalno prispjevanje pomalo, jer monokulture ubijaju tlo, razvijanje, zdravlje, opstanak, sve. Isto kao što industrija treba osigurati stalni priliv poslova i prihoda osluškujući potrebe tržišta, tako je i u poljoprivredi.Da, lijepo je dok postoji otkup mlijeka od recimo tri susjeda, pa je on organiziran, pa funkcionira, ali po meni bi bilo bolje da jedan od njih uzgaja mlijeko, drugi da ima siranu, a treći svinjogojstvo.Tu bi tada bilo mjesta i za četvrtog i svi bi bili neovisni, povezani, ne konkurenti međusobno, nego naprotiv podržavajući i slobodni.
4) primjer
Je Imati stotine ha zemlje, a životinje osuditi na zatvoren prostor.To mi nikako nije jasno, kako se došlo do te prakse. Sav život tih životinja svodi se na ležanje, davanje mlijeka, jaja mesa, a kad ih se dovoljno izrabi, ubije ih se.
Danas 02. 03.2015gledala sam tv prilog gdje neki domaćin uzgaja svinje na otvorenom prostoru, odnosno pusti ih u vinograd. One stalno čiste tlo od korova i to do te mjere da ga tako dobro prekopaju (proruju) da pirika kao vrlo žilav korov nema šanse uopće rasti. Čokotima ne smeta aktivnost svinja, a ujedno i gnoje. Jedino što bi ja tu primijetila da baš svinjski gnoj, pogotovo ovako svjež nije najbolji. Važan je broj životinja po samoj kvadraturi prostora. Inače ideja i kombinacija, svaka čast ovom domaćinu.. Dobro za životinje, za lozu, za ljude. Čovjek nema toliko posla, a životinje uživaju.
Još jedna stvar u ovome bila bi mi logičnija, a to je da se ne dozvoli životinjama odjednom po cijeloj parceli nego ju ograditi, tako da se životinjama ponudi dio po dio, odnosno koliko se procjeni da je dostatno. Isto tako, sakupljanje otpada koji ostaje iza životinja sa svrhom da se to preradi i sazori u kompostu, meni bi bila prihvatljivija. To nije tako težak posao,kao kopanje radi suzbijanja korova . Odlično je što netko konačno nešto mijenja i razmišlja kako si pomoći i izaći iz zadanih okvira. Ma bravo!
Kombinacija pernatih životinja s voćkama isto može biti jako djelotvorna, kao ovce i koze u maslinicima.To je metoda naših starih i jako je dobra
S time da je kokoši bolje održavati na način da ih uzgajamo na terenu gdje im je perje čisto, a to je moguće na način opisan u postu o kokošima. Tada im osiguramo dobru probavu, jer će taj sitni parkovni kamen, kojim zasipamo teren, one kljucati što je neophodno za njihovu probavu, a sav zaprljan kamen možemo pograbljati i oprati, a što je još važnije vratiti čistog. Naime, često sam vidjela kokice prljave, ali ne zato jer se one ne bi očistile, nego je prostor tako diktirao. Tako da je taj način uzgoja, praktičan zbog čišćenja, koje možemo napraviti kako često želimo, pa niti ima mirisa, niti blata, zbog čega su životinje višestruko zbrinute. Suh pijesak u nekom kutu, da se one same timare je nophodan.Sve to vodi tome da je kokošima toplo, da su zdrave, tada postaju pogodne za pokazivanje što nje za zanemariti, jer to može biti okosnica seoskog turizma.
5) primjer
Je uzgoja salate konkretno rikole u ogromnom stakleniku, s grijanjem, ventilacijom, kompjuterizacijom, uzgojem na vodenim pontonima.što je sve koštalo milijune,a zapravo u ovako blagoj zimi odmakneš samo agro tekstil ispod snjega i nabereš je, Osobito dovoljno ricole će biti ako ju sijemo na toplu gredicu, Čemu takva kompliciranja, velika i teška ulaganja za uzgoj monokulture, devastacija cijelog područja, i baš me zanima koliko će dugo potrajati.
Gledano sa strane ekonomičnosti, kad se dogodi vrlo hladna zima koliko treba energije da bi se takva salata uzgojila u zatvorenom prostoru (doslovno takvom gore opisanom) i kako se to cijenom proizvoda može pokriti,ali da bi u cijenu bila uključena i otplata kredita kojom se prostor izgradio. Da li je to netko tako računao, pitam se i nagađam da ne, jer inače bi takvi staklenici poslovali bez prijetnje gašenja.
Da se razumijemo, jesam pristalica zaštićenog uzgoja, ne kritiziram ga doslovno. U odnosu na klimatske promjene potreban je, ali sve sa mjerom.
Ricola, kao i svaka druga biljka uzgojena na zdravom tlu puno je slasnija od one bledunjave iz zaštićenog uzgoja, a ako želimo imati kvalitetu tada treba tako razmišljati i djelovati.
Puno se danas priča o održivosti, što je povezano s očuvanjem energije,u gradnji, ali energija se troši i jako je skupa i u poljoprivredi, uzgoju životinja, svemu. Ona je ta koja diktira cijenu proizvoda, tako da kad se sve zbroji i oduzme ona je ključ održivosti, i neovisnosti.Tako da uzalud su i svakodnevne reklame i marketinški trikovi za poboljšanje prodaje, ako nemamo osnove RENTABILNOSTI. To je česti slučaj danas.
Držim da budućnost zaštićenog uzgoja leži u kombinaciji vrhunske tehnologije, prirodnih resursa (zagrijavanje uz prirodne izvore tople vode, obnovljive izvore energije i sl) i kvalitetne domaće sorte hrane sa svim odlikama, koje su zapravo lakše za uzgajanje , jer su ako ništa drugo, puno otpornije.
Velike količine hrane moguće je uzgajati uz samo djelimično zaštićen prostor iskorištavajući tople padine terasastog oblika uzgoja. Kombinacijom biljaka kojom jedna drugu štiti, od svih nedaća promjena klime,te metodama koje opisujem na stranicama ovog bloga, može se zaobići skupa ulaganja.
Kad se več ulazi u njih, bitno je iskorištavati prirodne resurse,jer oni mogu bitno smanjti troškove proizvodnje.
