Loženje vatre u današnje vrijeme, da bi se simbolizmom označio, praznovao Uskrs. Pitam se da li je to primjereno.
Razmislimo samo koliko treba vremena da nam izraste stablo, bilo da se radi o crnogorici, bjelogorici, voćki koju tako mjerimo kad ju negdje posadimo i želimo njezine sočne plodove, hladovinu koju nama pruža njena krošnja ili ogrjevno drvo kojim se grijemo u hladnim mjesecima dugih zima kao što je ova. Koliko samo hektara zemlje pogodi šumski požar svake ljetne sezone. Zagadi pritom zrak, stradavaju ljudi, ugrožava se imovina, stradava životinjski i biljni svijet. Koliko bi se domova time grijalo, kuća ili drugih dobara izgradilo, a plamen je uništio. Svake godine ponavlja se da nam u plamenu nestaju hektari šuma, a ljudi još i na takav dan ruše stabla i pale ih namjerno.
Uskrs je simbol života, buđenja prirode, rađanje, nešto što pokreće, daje, stvara.Vatra i toplina je nešto bez čega čovjek ne može, ali ne izvan peći, odnosno ne bez svrhe.
Spalim samo nešto što ima bodlje. Malo skratim već odrezane grane, s dugim škarama za živicu i potrpam u papirne veće vreče ili kutije, smotam u kartone.Dobro sprešam nogama gazeći, ali cipelama s čvrstim đonom. Smotuljci naravno ne smiju biti veći od mog gorionika u peći, pa lijepo jedan dan kuham ručak i grijem se, a dvorište mi bude čisto. Da ne pričam o tome kako poštedim susjede od dima, koji bi nam zarobio dvorišta i ušao u kuće. Da, to je posao. Istina, ali kad se nešto želi, može se, a ja vam ovdje dajem ideju.Znači vatrom uništim ono što mi pričinjava problem. Liječim sve što ima potencijala za daljnji razvoj, a ostalo je sirovina kod uzgoja hrane, odnosno ili za visoku gredicu ili za kompost.
Japanci su otišli korak dalje. Oni svoja bolesna stabla lijeće.
Zanimanje su nazvali "kirurzi za stabla".
Budući je danas česta pojava da nam stabla pokazuju znakove bolesti. da se pojedina suše, odumiru, oni su smislili način kako ih spašavati. Mjerenjem količine mase korijena s obzirom na starost,vrstu, podneblje, udaljenost i dubinu od debla ustanove gdje je problem. Smjer korijena pokazuje smjer grana. To je prirodna zakonitost. Zato oni dođu,otkopaju, ispitaju sastav tkiva, da znaju čega manjka. To je slično kao kad ljudima liječnici izvade krv da bi saznali kakvo nam je zdravstveno stanje.Tada se oko stabala prozračuje tlo, koje obično bude jako zbito, dodaje se glistinac, kameno brašno, zdrava zemlja. Kad se tako ciljano radi, nakon nekog vremena fotografije koje su obavezne u tom poslu pokažu iscjeljivanje, listanje grana, što je zbilja nagrada za trud koji se u to ulaže. Ja im se divim.
Znači, jako se razlikujemo po tome kako cijenimo svoje prirodne blagodati, Naime svo rastuće bilje je upravo to," bogatstvo"
Možemo učiti od nama "neciviliziranih naroda", koji neće posjeći stablo, a da ne posade mladicu, ili ubiti životinju, a da ne traže oprost na duhovnoj razini. Svejedno, sebe smatramo iznad njih, a radimo ružne stvari svemu što živi oko nas.
Zbog prakse koju provodim 30 god osjećam se pozvanom davati poticaje i ideje kako osvjestiti sve loše što činimo prirodi te kako poboljšati postupke.
Što smo više informirani, lakše nađemo način kako se uskladiti s prirodom, a to je ujedno način na koji pomažemo sebi samima u smislu kreiranja zdravlja.
Nema komentara:
Objavi komentar