četvrtak, 25. srpnja 2013.

Zalijevanje

     Važno ga je pravilno provoditi. Rekla bih da je sistem kap po kap najnježniji. Neće sabiti zemlju, isprati hranjiva, a omogućiti će biljci dobar napredak. Zato ako ste u mogućnosti to vam daje prednost.
     Ako zaljevate noseći kante  tražite bolja rješenja, jer klima je  takva da zaista treba biti spreman na sve ekstreme. Nekad je doista previše a nekad premalo vlage. Nema više ono, optimalne  klimatske promjene sa četiri godišnja doba.
     Kako god bilo zalijevajte uvečer, kad nema sunca, mlakom vodom.
     Zemlja ima svoje ritmove, kad dobro prima, tada velimo da  udiše, a to se zbiva uvečer nakon zalaska sunca, do 3 ujutro. Obrnuti proces otpuštanja, izdisanje događa se ujutro, točnije do 9 ujutro Primjenjuje se kod presadnje, zalijevanja, i ubiranja.. Poštujte to. Još ću o tome pisati. Za sad je važno da je bolje zalijevati uvečer. Zemlja bolje prima, manje isparava i više i bolje opskrbi biljke za velike vrućine. Kad tako radite one jutro dočekaju jedre i čvrste.
     Izbjegnite polijevanje biljaka, pogotovo hladnom vodom. To bi im bio šok, koji remeti prirodno kretanje sokova.
     Čim se to dogodi, to je isto kao kad padnu noćne temperature, pa su biljke nakon toga pune ušiju. To se događa zato što se biljka brani od hladnoće i šokova pa šalje više energije  i sokova u  vrhove i pupoljke. Uši to odmah prepoznaju. To je u prirodi tako, svi kukci, glodavci, razlagači od svih vrsta gljiva i gljivica bakterija jednostavno znaju gdje i u kom trenutku ima za njih hrane. Zato je i potrebno to razumjeti kako bi znali spriječiti njihovo prekomjerno razmnažanje. Bolje spriječiti nego liječiti.Obično je teže vratiti procese, tj. ozdraviti biljku.
     Zalijevanje mlakom vodom ne remeti rad mikroorganizama u tlu, zato je to važno. Prekomjeran rast gljivica zbog nedostatka mikroorganizama prouzrokuje da gljivice počnu dominirati. One uvijek dolaze iz tla.
     Zato je bitno osigurati prozračnost oko biljaka, njihovo dobro zdravlje, snagu, da ih gljivice ne savladaju. Čaj poljske preslice vratit će gljivice u tlo, ako se to dogodi. Međutim bolje je preventivno djelovati, čim primijetimo toplinu i vlagu zraka, odnosno veliku evaporaciju iz tla. Naravno da se tu prati poljoprivredne savjetnike, prognostičare, koji uvijek opominju, da je velika vjerojatnost razvoja biljnih bolesti. Isto tako površinsko okopavanje, najpliće što možete, presječe kanale kojima isparava voda iz tla. Tako isto sačuvamo vlažnost, a ako imate mogućnost taj zahvat radite navečer. Kod malčiranog tla razgrnemo malč, obavimo zahvat, i nakon toga ga vratimo.

     Snagu i rast biljaka nećemo povećati budemo li biljkama sve servirali, zalijevali svaki dan. Bolje je zaliti jače svakih nekoliko dana, a u međuvremenu neka se malo bori sama. Inače će imati plitko korijenje i neće se sama moći braniti od suše, bolesti i slično. Čim joj omogučimo upijanje hranjiva iz dubine, biljka će biti jača.
    .Češće zalijevanje primjenjujemo jedino kod visokih gredica. Tamo je bolja ocjednost i puno biljaka na malom prostoru, naročito u početku dok treba za naklijavanje, dok su mlade i plitkog korijena. To su gredice koje ne malčiramo, jer svaki i najmanji prostor maksimalno koristimo za neku biljčicu.
     Pokrivanjem površine malčem, sačuvati ćemo je od pretjeranog isparavanja vode iz tla, pa opet nećemo trebati toliko zalijevati.
     Zalijevanjem možemo dodavati hranjiva biljkama. Dok je pretjerano zalijevanje ispiranje hranjiva u dubinu. Potrebno je voditi računa o svemu i težiti ravnoteži.
     Isto tako neka se zemlja malo ohladi, neka sunce zađe, onda nastaju uvjeti kad zemlja dobro prima.
   Hladna voda je veliki šok za biljke, tako da je jako dobro omogučiti njeno zagrijavanje.

Podsadnja

        To vam nema veze sa službenom poljoprivredom. U njoj vlada samo monokultura. Budući da je vrijeme velikih promjena na svim razinama, došlo je vrijeme da se i tu uhvatimo u koštac s njima.
        Prihvatimo dakle, da ni jedna kultura neće rasti najbolje, biti najvitalnija, sama. Potpuno je neprirodno da tlo bude ne pokriveno i priroda će se sama pobrinuti da je pokrije.
           Šuma je mjesto na kojem vidimo kako to funkcionira. Tamo je tlo stalno pokriveno. Sasvim je normalno da se vrsta bilja bitno razlikuje, ispod stabala, ali tamo je i bolja kakvoća tla. Nekad smo upravo u šumu odlazili po najbolju zemlju da bi u nju posadili ukrasno bilje. Možemo birati između malčiranja i nekih biljaka koje se slažu s glavnom kulturom, a može i jedno i drugo u kombinaciji.
           Puno posla? Da, istina... Možda da ostavite malo ne dirnutog dijela, smanjite ulaganja i usmjerite se na dio koji ćete moći obraditi na ovaj način. Tu će vam priroda odmah priskočiti u pomoć, jer ćete ne miješajući se u prirodne procese stvoriti stanište mnogim malim i većim biljnim i životinjskim vrstama. Nekad su naši stari radili trodijelno poljodjelstvo, tako da je jedna parcela uvijek odmarala.
           Poriluk i mrkvu sijte na istu gredicu, u naizmjeničnim redovima. Neka zajedno rastu rajčica i zeljarice, salata i paprika, paprika uz pelin, neka ju preraste, nema veze, dragoljub ispod voćaka, jagode i luk. Neven je ljekovita biljka čije cvijetove možete brati cijelu vegetaciju. Time osigurate da nije preveliki, da ne preraste glavnu kulturu, a dobar vam je posađen i u bučama, pravi malo sjene i u rajčici i u kukuruzu, zašto ne. Bolje i to nego bilo koji korov. Može i ta kombinacija s visokim grahom kako su sadile naše bake. Da, treba ga ići skupljati, znam, ručno! Bitan je uspjeh, kakvoća proizvoda. Trenutak kada ćemo to raditi biramo sami prema svom nahođenju.
           Nekad se pšenica ubirala noću, dok je bilo manje vruče, a noćna vlaga sprečavala rasipanje sjemena. Možete ustati ranije čim se razdani pa poslije odspavate.  Može biti više hrane, nego što biste je kupili novcem radeći kao pekar, noću.. Sami birate, ali pustite da vam priroda pomogne. Ona je dobar saveznik samo joj ugodite. Istovremeno tako ugađate i sebi, hraneći se zdravijom hranom, krećući se po svježem zraku i cijelo vrijeme živeći usklađeni s prirodom i lijepim stvarima.
            Neko voli raditi po suncu. U tom slučaju sadite biljke koje ga vole kao i vi. Sve ljekovite cvijetonosne biljke ga vole. Spojite to sa održavanjem livada sa koje ćete ubirati razno ljekovito cvijeće, a može  uz to i pčelinjak, gnijezda bubamara, te svih drugih divljih kukaca neophodnih u prirodi.
            Ja u svom vrtu gdje imam visoki grah, ako bude mjesta stavim i niskog, bolje nego da mi raste korov. Sljedeće godine na to mjesto može ići nekakva zeljarica, jer će grah ostaviti u tlu jako puno dušika. Uzgojim si ga u velikim čašama od pola litre i duboko posadim da ga ne treba nagrtati. Samo posadim i malčiram i manje zalijevam jer ima mogućnost sam doći do vode. To je isto primjer za podsadnju.
        Svugdje gdje ima mjesta stvarajte osmišljene kombinacije bilja (podsadnja) čime osiguravate osim "jedne žetve više", gusti sklop bilja, u koji priroda nema gdje smjestiti divlje biljke koje će vaše kultivirane staviti pod svoju dominaciju. Osim toga ona uvijek nađe način da poneku smjesti upravo tamo gdje toj vrsti odgovara. Svaka od tih biljaka ostaviti će svoje materije kad odumre, a već za života obogaćivati će tlo svojim, mirisom, raznim supstancama koje sadrži. Zato je i važno kombinirati biljke koje se dobro podudaraju i međusobno štite i pomažu. Tako stvaramo zdrave biljke i ne dopuštamo razvoj bolesti i štetnika. Ostavljamo k tome i zdravo tlo za sljedeću kulturu, u kojem ne dominiraju štetnici i bolesti. I naravno, sljedeće godine nemojte saditi istu vrstu bilja, nego nešto što će se moći služiti zaostalom materijom u tlu.
        Često puta u našim vrtovima i kompostima naći ćemo prekrasne primjerke kultiviranih biljaka, čije sjeme je izniklo po nekim prirodnim zakonima i nema im premca po snazi, bujnosti i ljepoti. One nose odlične karakteristike i dobar su materijal za sjeme. Takve biljke su prava blagodat i čuvajte ih i cijenite.

DOBRO SE SLAŽU;
     KRUMPIR I HREN
     BLITVA I NISKI GRAH ILI MAHUNA
     MRKVA I LUK, PORILUK ILI ČEŠNJAK
     JAGODE I LUK
     RAJČICA I ZELJARICE
     VISOKI I NISKI GRAH
     PAPRIKA I SALATA

NOVOZELANDSKI ŠPINAT ispod svega što uzgajamo u visinu. Uspio je ispod krastavaca, paradajza, mahuna. Sam je iznikao i tamo bio najljepši. Presađuje se teško. Jedino s korijenovom balom , što znači, posijana u čašu pa kad ju preraste tada se presađuje.
Celer odbija leptira kupusara. Isto to radi i rajčica. Njene listove kod najezde namočite  na tri sata i time prskate. Znači pregršt listova paradajza i dvije litre vode na tri sata i imate sredstvo protiv leptira kupusara. Budite uporni, jer ako je najezda trebati će ponoviti. Kod mene su tako bježali da ih je bilo posvuda (na staklima, šalaporkama u travi na drugim biljkama) u nadi da će naći opet tako krasno i slasno mjesto za razmnožavanje.
Uz krumpir nemojte saditi rajčicu i grašak, uz radić peršin. Vlasac izbjegavajte saditi uz kupusnjaće, grah, grašak i poriluk. Špinat nemojte saditi uz ciklu.
       Uglavnom iskoristite prostor između biljka s dužom vegetacijom za one biljke koje kraće vrijeme rastu, poput salate, špinata rotkvica. Zgodno vam je to imati u redovima, što radi urednosti, što radi spretnosti, pa do onog da uvijek znate jeli  nešto izniklo.