Gljivice, gljivićne bolesti

    Gljivari znaju kad ima najviše gljiva za branje. Od sezone ovisi vrsta, ali kad je vlage dovoljno to im pogoduje. Vinogradari su u pripravnosti ako kišno razdoblje potraje 2-3 dana i odmah idu tretirati da ne bi bilo prekasno, da ne oboli cijeli nasad. Naravno, da bi se razmnožile, potrebna je i toplina.
      Evo zašto je to tako. Gljive i gljivice su stanovnici površine zemlje. One sudjeluju u procesima razlaganja. One ponekad napuste svoje prirodno stanište. To se dogodi kad se poklopi količina vlage, topline, kad se nađu oslabljene biljke, koje su podložne oboljevanju. 
Ako biljke dobiju kroz naše djelovanje sve potrebne mikro elemente, ako im ne dodajemo samo NPK, makar i u prirodnom obliku, bit će snažnije, a time i otpornije. Često puta to nije tako,  tj sadimo stalno u velikoj količini (monokulturi) istu vrstu biljaka. Tada  posežemo  za zaštitom, čime dodatno slabimo biljnu vrstu i vrtimo se u začaranom krugu. Zato se preporučuje promjena kulture. Tako se osigurava da se jednako mjerno troše mineralni resursi tla.
      Bavimo li se uzgojem jedne kulture, još pogotovo od sjemenja svojih biljaka, one će već nositi zapis sjemena prema kojem su osjetljive na određenu biljnu bolest. Svako živo tlo neminovno je rasadnik, skladište, mikro i makro elemenata, stanovnika tla u obliku vidljivog i nevidljivog djela,a samo treba tamo i ostati. Jednostavno, ni jedan od tih vidljivih i nevidljivih dijelova tla ne smije za gospodariti, previše se razmnožiti, promijeniti stanište, zapravo se početi penjati na biljke. Kažemo da treba postojati, ali i ostati u dozvoljenim količinama. Isto kao što treba postojati, mrava, paukova, stonoga, gujavica i ostalih stanovnika tla, treba biti i gljivica.
         Problem nastane kad njih bude previše, jer mi tek  tada vidimo da je nešto u disbalansu, ali sve krene negdje puno ranije. Krene onda kad mi nismo svjesni. Često puta baš ljudskom pogreškom (najčešće), kad ne zbrinjavamo ostatke proizvodnje na adekvatan način. Kad godinama na istu parcelu sadimo iste biljke, iscrpljujući tako tlo uvijek s istim materijama.
       Zato se preporučuje, isključivo u jesen unositi organska gnojiva, po mogućnosti do kraja razgrađena (sazorena u kompostnoj hrpi). Tako dajemo gotovu hranu biljkama, koja jača njihov obrambeni sistem. Same biljke ne mogu biti bolesne. Mogu biti bolesna tla na kojima one rastu. Kad mi vidimo da su biljke bolesne treba liječiti i tlo i biljke, ako ne i sebe. To je sreća, ako nismo dotle došli, ali često puta je tako. Tome svjedoče nove vrste bakterija, nastale kad se ravno iz staja izvlači gnojivo, usred sezone, pa onda na tome uzgaja.
       Stoga je jako bitno kako postupamo i što radimo sa zemljom, sa organskim otpadom koji nastaje u poljoprivredi te kakvom materijom to smatramo. To je zapravo pokretač proizvodnje, koji ako se pravilno koristi onda je lijek i hrana biljkama. Tako da, evo, sve se vrti oko jednog, gospodarenja, dobrog gospodarenja, nusproduktima, čime možemo očistiti, uljepšati, gospodarstva i maksimalno iskoristiti svaku materiju. Držite se plodoreda 3 godine. Znači ne mojte iste kulture na istu parcelu, nego tek nakon 3 god, a kod kupusnjača i do 5 god. Naši stari imali su takve metode, a to je nešto što treba zadržati. Nisam za vraćanje unazad, ali ovo je odličan način zaštite tla i nasada i džepa.
         Jagode su također jako osjetljive, budući rastu jako blizu tla. Njima ide kompost u redove, odmaknut od redova jagoda čak i do 0,5m, u jesen,Vole dobro gnojenje, pa bih preporučila čisti glistinac, kameno brašno, pravovremeno rahljenje bio-vilama.
         Voćke primjerice male i patuljaste također su jako podložne gljivičnim bolestima, za razliku od autohtonih. Tu puno znači odabir sorti, jer htjeli ili ne autohtone vrste imaju prirodnu otpornost i kad posežemo za nečim novim dobro se informirati što nas čeka. No, to ne znači da nečemo posezati za novim vrstama, dapače, čak tražiti metode, pogotovo u bio dinamici kako bi ih sačuvali i ojačali. Jedna od metoda je premaz za voćke, što će biti cijeli novi post.
        Čaj od  njivske preslice, dobra je pomoć da gljivice koje su na biljkama vratimo u svoje stanište, tj natrag u površinski sloj zemlje. Za to spravljamo čaj koji kuha 20 min. (10 gr suhe, na 2l vode) , ohladimo ga, dodamo 8l vode što nam je dostatno za 100kvadrata tla. Ako se radi o voćkama, obavezno poprskajte deblo i jače grane, a ne samo krošnju. Možete ju koristiti i preventivno i kurativno.
        Jedino što preporučujem je napraviti sve, kako bi tlo i biljke saćuvali u zdravlju, jer je lakše  djelovati preventivno.
         Moram se nadovezati s iskustvima od ove godine. Pogledajte koliko je kiše bilo, te kako je to loše utjecalo. Meni se nakon toliko god vrtlarenja dogodilo da sam svu rajčicu morala izbaciti iz vrta. To je ekstremno vlažno razdoblje utjecalo na ispiranje hranjiva u dublje slojeve, onemogućilo mi da prihranjujem tekućim rastvorom, a razbujalo rast gljivica. Biljke su mi oboljele. Niti druga sadnja nije preživjela, tako da je jako bitno opskrbiti se sjemenjem onda kad ga imamo, te sačuvati nešto i za narednu godinu.  
                                        

Zalijevanje

     Važno ga je pravilno provoditi. Rekla bih da je sistem kap po kap najnježniji. Neće sabiti zemlju, isprati hranjiva, a omogućiti će biljci dobar napredak. Zato ako ste u mogućnosti to vam daje prednost.
     Ako zaljevate noseći kante  tražite bolja rješenja, jer klima je  takva da zaista treba biti spreman na sve ekstreme. Nekad je doista previše a nekad premalo vlage. Nema više ono, optimalne  klimatske promjene sa četiri godišnja doba.
     Kako god bilo zalijevajte uvečer, kad nema sunca, mlakom vodom.
     Zemlja ima svoje ritmove, kad dobro prima, tada velimo da  udiše, a to se zbiva uvečer nakon zalaska sunca, do 3 ujutro. Obrnuti proces otpuštanja, izdisanje događa se ujutro, točnije do 9 ujutro Primjenjuje se kod presadnje, zalijevanja, i ubiranja.. Poštujte to. Još ću o tome pisati. Za sad je važno da je bolje zalijevati uvečer. Zemlja bolje prima, manje isparava i više i bolje opskrbi biljke za velike vrućine. Kad tako radite one jutro dočekaju jedre i čvrste.
     Izbjegnite polijevanje biljaka, pogotovo hladnom vodom. To bi im bio šok, koji remeti prirodno kretanje sokova.
     Čim se to dogodi, to je isto kao kad padnu noćne temperature, pa su biljke nakon toga pune ušiju. To se događa zato što se biljka brani od hladnoće i šokova pa šalje više energije  i sokova u  vrhove i pupoljke. Uši to odmah prepoznaju. To je u prirodi tako, svi kukci, glodavci, razlagači od svih vrsta gljiva i gljivica bakterija jednostavno znaju gdje i u kom trenutku ima za njih hrane. Zato je i potrebno to razumjeti kako bi znali spriječiti njihovo prekomjerno razmnažanje. Bolje spriječiti nego liječiti.Obično je teže vratiti procese, tj. ozdraviti biljku.
     Zalijevanje mlakom vodom ne remeti rad mikroorganizama u tlu, zato je to važno. Prekomjeran rast gljivica zbog nedostatka mikroorganizama prouzrokuje da gljivice počnu dominirati. One uvijek dolaze iz tla.
     Zato je bitno osigurati prozračnost oko biljaka, njihovo dobro zdravlje, snagu, da ih gljivice ne savladaju. Čaj poljske preslice vratit će gljivice u tlo, ako se to dogodi. Međutim bolje je preventivno djelovati, čim primijetimo toplinu i vlagu zraka, odnosno veliku evaporaciju iz tla. Naravno da se tu prati poljoprivredne savjetnike, prognostičare, koji uvijek opominju, da je velika vjerojatnost razvoja biljnih bolesti. Isto tako površinsko okopavanje, najpliće što možete, presječe kanale kojima isparava voda iz tla. Tako isto sačuvamo vlažnost, a ako imate mogućnost taj zahvat radite navečer. Kod malčiranog tla razgrnemo malč, obavimo zahvat, i nakon toga ga vratimo.

     Snagu i rast biljaka nećemo povećati budemo li biljkama sve servirali, zalijevali svaki dan. Bolje je zaliti jače svakih nekoliko dana, a u međuvremenu neka se malo bori sama. Inače će imati plitko korijenje i neće se sama moći braniti od suše, bolesti i slično. Čim joj omogučimo upijanje hranjiva iz dubine, biljka će biti jača.
    .Češće zalijevanje primjenjujemo jedino kod visokih gredica. Tamo je bolja ocjednost i puno biljaka na malom prostoru, naročito u početku dok treba za naklijavanje, dok su mlade i plitkog korijena. To su gredice koje ne malčiramo, jer svaki i najmanji prostor maksimalno koristimo za neku biljčicu.
     Pokrivanjem površine malčem, sačuvati ćemo je od pretjeranog isparavanja vode iz tla, pa opet nećemo trebati toliko zalijevati.
     Zalijevanjem možemo dodavati hranjiva biljkama. Dok je pretjerano zalijevanje ispiranje hranjiva u dubinu. Potrebno je voditi računa o svemu i težiti ravnoteži.
     Isto tako neka se zemlja malo ohladi, neka sunce zađe, onda nastaju uvjeti kad zemlja dobro prima.
   Hladna voda je veliki šok za biljke, tako da je jako dobro omogučiti njeno zagrijavanje.