Isplativost uzgajanja ------ jagode i luk

              Ovo je pojam od kojeg sve započinje. Uvijek najprije to proračunavamo, ispitujemo, sumnjamo, tražimo i zbrajamo razloge za i protiv. Nešto što započinjemo,mora imati pozitivnu ekonomsku računicu. To je vrlo moderan i stručan  pristup. Mislimo da sve možemo izmjeriti, izvagati, izračunati. Kamo sreće da je tako.
              I, što ćemo najprije izvagati? Prinos,( je li tako?) pa ćemo odbiti uloženo, začuditi se sigurno i donijeti zaključak kako je to sve neisplativo. Međutim, da li smo sve izmjerili i izvagali? Postoji li nešto što je zapravo nemoguće izmjeriti.
                To se zove ljubav, sreća, zadovoljstvo, sigurnost, mir, a to možemo samo osjetiti. To nema mjeru, (nikakvu kraticu ili oznaku)  ali niti kraj. Jesam li ja to staromodna, doznati ćemo.
                 Po meni sve započinje u našim nastojanjima da si stvorimo ugodu. Tako bi trebalo biti. Voljeti sebe i stvoriti si okružje u  kojem uživamo. Ako nešto radimo samo zato jer drugo ne znamo  ( a ovo samo mislimo da znamo, što je često slučaj)  ili zato što to moramo onda je to već u startu promašaj. Bolje se posvetiti nečem što volimo. Došli smo do iskrenosti, prema sebi i prema drugima.
               Zainteresiranost je već pojam koji vežem uz mnogo štošta dobrog. On nas tjera naprijed, daje nam dozu ljubavi za nešto, želju da istražujemo, promatramo, trošimo vrijeme i energiju na sve to. Kako ćemo to izmjeriti, izvagati i kojom mjerom obilježiti.? Postoji li neka kratica koja objedinjuje pojam isplativost?
                 Po meni je žalosno tako razmišljati. Kako ću ja raditi 8 sati za nekim stolom nešto što nema veze s mojim razmišljanjima, nastojanjima, samo zato što me tamo čeka novac. Naravno, računi se trebaju platiti, pa su mnogi prisiljeni tako funkcionirati. Možda zato baš sada propadaju mnoga radna mjesta, pojavljuju se nove ideje za samozapošljavanje, ljudi se specijaliziraju za neku vrstu aktivnosti, a ona ih čini sretnim i zadovoljnim. Pitate li se ikada da li ste i sami takvi, odnosno što bi trebali učiniti da bi to postali.
                   Po meni je to prva stavka koju treba razmotriti prije nego se upuštamo u bilo što.jer neće biti problem cijelo vrijeme provoditi u takvoj aktivnosti, ako ju volimo. Što bi rekla naša poznata i draga obitelj Kostelić na ove moje riječi. Da su se bojali zime i snijega ne bi imali ovakve rezultate. Sigurna sam da im nije bilo odmah isplativo, ali su išli srcem, istraživali, odricali se, voljeli to što rade i ništa im nije bilo teško. Stvorili su svoju taktiku u mnogočemu, a  tako se jedino može napredovati. Pustite onu uzrečicu, mora se raditi. Mora se jedino umrijeti. A koliko ćemo dotad i što raditi određujemo sami isto kao  što određujemo sebi dozu sreće koju pritom ostvarimo.
                     Sva druga razmišljanja isključivo su materijalističke prirode, koja počivaju na tankim grančicama, krhkim kao i mi sami u ovom surovom vremenu i bojimo se posegnuti za nečim što nam ispuni pluća, nabaci osmjeh, samo zato jer "to" nije profitabilno.
                      Žalim mnoge koji su izgubili zdravlje, patili za svog radnog vijeka, a kad se osvrnu iza sebe nema drugo osim praznine. Sve znamo i nečemo dalje o tome, nego kako to promijeniti.
                       Može se sve samo treba hrabrosti i odlučnosti i dovoljno voljeti sebe. Jeste li učinili sve? Je li bilo dovoljno?
                        Mogu li naši poljoprivrednici reći da su učinili sve, ali nije bilo dovoljno? Je li to moguće? Svjedoci smo svakodnevno koliko ti ljudi pate, zbog kredita, obaveza, a ono, jedna poplava, jaka bura u nekoliko dana sve odnese. Od ulaganja do prinosa, težak je i trnovit put koji mogu upropastiti razni čimbenici. Čini se da smo sve nespremniji i  sve je nekako teže nego prijašnjih godina. Pa jeli ovakav način isplativ pitam sebe i sve naše poljodjelce.
                        Najgore mi vidjeti nekoliko ha spojenih, u jednoj kulturi, bez vjetrobranskog štita u recimo obliku nasada lješnjaka koji bi malo zaustavio vjetar, primamio koju pticu, pružio slast svojih plodova u jesen, dao malo lišća neophodnog za dobar listinac i dobro stanje presadnica u sljedećoj godini. Nadalje, izmarkirao oranice i poboljšao susjedske odnose, stvorio višak za prodaju i obogatio jelovnik starih i mladih ukućana, uštedio koju litru benzina, jer zaboga, stalno se žalimo da nam je preskup mada nije problem preoravati kao da je to jedina metoda kojom ćemo poboljšati uzgoj. A gdje su tek pčele, kukci i ostala svita životinja koja bi stvorila balans. Zar stvarno treba biti samo miševa, zlatica, ambrozije, te moljaca svih sorti zbog kojih tako olako posežemo za kemijskim sredstvima, trošeći tako teško stečen novac da bi ugrožavali svoje zdravlje, a djeci ostavljali samo dugove i bolesti.
                         Teško mi je sve to gledati, a ne reagirati.
                          Evo, polomljeni plastenici, pod kojima su tone jagoda i krastavaca, a ukućani u kreditima. Najavljuju s kiše, hladnoća, pa onda visoke temperature. Oštećeni su nasadi, oštećena su sredstva za rad, više mjesečni trud se upropastio. Gdje je tu isplativost?
                             Zašto se ne sade jagode koje rode kasnije, bez plastike? Iako će tržišna cijena biti niža bit će manje stresa, manje gubitaka. Možemo malo uroda imati  pod plastikom, da stigne ranije, ali zašto moramo sve uzgajati u zaštićenom prostoru? ( da bude više novaca?) Presadnice takvih sorata, trebamo kupiti, što je u samom startu trošak, a ove obične, se same razmnože. Pomognemo li im, što nije uopće teško, pa nema im kraja. Šumske, su tek prava delicija. Ne vjerujem da bi obitelji bilo teško brati ih svakodnevno. Ekonomska računica bit će stabilnija budemo li u startu manje potrošili. Na ovaj način kako se sada radi, ja ne vidim ništa isplativo. Ne znamo kakva će biti godina i što nas može iznenaditi, a sama ulaganja obično premaše dobit, ali se i dalje radi isto.
                    Gotovo je bolna nemoć kad se nađemo u takvom žrvnju. Iskočite na vrijeme iz njega. Dobro je pratiti napredak, nove tehnike, ali neka budu u službi tradicije i zdravlja, jer to je jedini način uspona. I opet naglašavam kombiniranje biljaka i raspon sorti. Znači jagode uzgajajte na slami, ili poduprte kamenima, jer to obožavaju. Koristite glistinac (po mogućnosti svoj) ili zreli kompost na većim razmacima od samih sadnica,  nabavite sorte kojima ne treba plastika i nemojte zaboraviti mjesečarke. Šumske možete kombinirati u podnožju stablašica. I imat ćete puno ručnog rada što one zahtijevaju, ali drugačije raspoređenog tokom godine i  manje troškova u startu. Kvalitetom ćete nadoknaditi, ono što ste izgubili količinom, i bit čete sigurno u boljoj poziciji tj više ćete zaraditi.
      Dobro bi bilo imati mogućnost prerade. Mljekari imaju vlastite sirane, a jagode se mogu zamrzavati, ali i ukuhavati, prerađivati u sok.Vole u svojoj blizini luk i češnjak. Znači, kod proljetne obrade ubaciti češnjeve u zemlju, a kad jagodama prođe sezona imamo još jednu berbu, berbu češnjaka. Budući njega ne sadimo tako gusto da ne bi bilo mjesta divljim biljkama, pa njih uvijek bude, neka onda rađe rastu grmovi jagoda koji će popuniti prostor među lukovicama. Tako povećavamo obim poslova, ali u suradnji s prirodom stvaramo sklop otporniji na bolesti i omogućavamo, još jednu berbu.  Imate i mogućnost kombiniranja ranih sorti jagoda s ranim sortama češnjaka, te mjesečarke s kasnijim sortama češnjaka. Ako sadimo pola jednih pola drugih imamo posla za cijelu godinu, ali i stalno prispjevanje plodova koji nam oplemenjuju novčanik.
             Malčiranje je zahvat kojim sprečavamo rast korovima, produžujemo rahlost zemlji, tako da je lakše čupati ako nešto  korova izraste. Čuva nam kontakt jagoda sa zemljom, ali i isto tako zemlja normalno diše i ne pregrijava se kao pod plastikom. Ne znam da li itko ovako radi, osim na manjim imanjima u ekološkom uzgoju koji bi trebali postati uzor, a njihov krajnji ishod prioritet.
             Sjećam se, jednog vrta u kojem je nakon što je rajčica završila svoju vegetaciju ostalo još puno posla. Bilo je tu prekrasnih cvjetova krizantema, koje su se za dan svih svetih sve prodale. Žene su znale iskoristiti prostor i iskombinirati kulture koje su se nadovezivale. I, evo još jedne berbe na istom prostoru.
                Isplativost je neupitna, a kao tema neiscrpna, tako da čemo je nastaviti i nadopunjavati, već prema zaključcima iz svojih i tuđih iskustava.                  

Radovi u veljači, ožujku, travnju, svibnju, lipnju.......

     Vrlo se razlikuju od godine do godine. Uspoređivanjem zapisa koje sam vodila, primijetila sam velike vremenske razlike u svim aktivnostima u vrtu. Prema njima sam primjerice 1990 god 26. veljače sijala mrkvu, peršin, celer, rotkvice i špinat. 30. travnja sam sijala  mahunu, tikvice, što je već za 15 dana sve niklo.
      Sjetva i sadnja jednostavno je uvelike uvjetovana vremenskim prilikama. Sjetite se samo lanjske zime 2013, odnosno sezone radova. Tek početkom aprila zasjalo nam je prvo sunce. Uskrs koji je bio zadnjeg vikenda u ožujku bijelio se, mjestimično doduše, ali sve govori o tome kakve su bile temperature. Nekako nam se izgubilo ono pravo proljeće, a ljeta su postala prevruća. Zime, kad već spominjem nisu bile nekad tako duge i ekstremno hladne ili dogodi se, pretople. Sve je bilo nekako blaže. Spominjem to zato, jer je u sadašnjim  uvjetima teže raditi s biljkama. Sve te promjene uvjetuju i promjenu ljudskih aktivnosti vezane za radove u poljodjelstvu.
      Promatrajući biljke ne možemo postavljati radove po mjesecima. Htjeli to ili ne sve postupke uvjetuju biljke same. One prate rezultat vremenskih prilika i neprilika i pokreću sokove onda kad to uvjeti dopuštaju. Dok nam hladnoća ne dopušta da išta radimo one tada sporo ili nikako ne napreduju, tako da je sve to vrlo prirodno. Kako sunce i toplina pokreće nas ljude tako djeluje i na njih i nema brige da nešto nećemo stići.
      Primijetila sam da mnoge biljke procvatu i ocvatu puno brže nego ranijih godina. To je uvjetovano porastom temperature, odnosno iz snježnih i hladnih dana zakoraknemo ravno u ljetne vrućine. Pratite malo, kako se perunike, jorgovani i sve biljke pomame za danom joj toplinom i ljepota cvata bude kratkog vijeka. Naravno, sve ovisi o tome kakvi su uvjeti, odnosno udio kiše i visina temperatura.
        Nadalje, kad nam je blaga zima ostane prostora za napredovanje bolesti i nametnika, tako da koliko god ranije krenemo, postoji mogućnost da nas nešto uspori. Dobro je biti spreman, znati predvidjeti što nas čeka, a za to treba malo osluškivati i prilagođavati se. Zato je danas bitno imati neki zaštićeni prostor, kako ne bi ovisili o svakoj presadnici ili nečijem radu. Uvijek zato nečega bude, nešto uspije bolje nešto lošije.  Zato ništa ne brinite. Sljubite se s prirodom i ona će vas podržati.
        U problemima će biti oni koji rade monokulturu. Gledajte zašto, ako je za neku kulturu jako pogodna godina, cijena proizvoda će se srušiti, a ako je loša godina, imamo samo ono što neće uspjeti i opet loše za džep. Promijenimo li nastojanja (sebe i svoja razmišljanja) na koncu ćemo imati  hrane  za sebe svakako, a ponešto možemo i prodati. Jer što će nam samo brokula, ako ju ne uspijemo prodati. Trebamo i mrkve. Da kukamo nad njom i žalimo se? Neće se baš potrefiti da ne izraste ni jedno od toga. Osluškujte, uspoređujte, dobro je i zapisivati. Iz svega toga se može naučiti a ponajviše iz svog rada. Zato najbolje prođu mali vrtovi i okućnice. Tamo se svega nađe, ali se sve radi rukama.
        U zadnje vrijeme smo često svjedoci, kako dobar urod lubenica ostane ne iskorišten u poljima. Rodilo je obilato, pa je cijena otkupa bila jako niska i nije samo naša nesposobnost u ponudi ili prodaji zakazala.To zna biti velika šteta, osobito ako je to obitelji jedini prihod. Tako si je sama podrezala krila. Mislili su veliki urod, dobra godina, velika zarada. Recimo da je bilo manje lubenica, pa uz to i mrkve, zar se ona ne bi prodala? Uz mrkvu idu lukovi, zbog očuvanja nasada od nametnika, a što bi falilo uz to i malo kadifica i nevena, koji također sprečavaju napad nematodama. Njihovi se cvjetovi isto tako dobro mogu prodati. Da bi se sve to dobro uskladilo treba imati i neki zaštićeni prostor za uzgoj, kako se ne bi trebali žuriti s presadnicama na otvoreno. Ovo je sad bilo za veće uzgajivače, a bit će još takvih poveznica.
     Nemojte se dati obeshrabriti ako vam netko kaže da recimo u proljeće nije vrijeme za gradnju komposta i visokih gredica. Ako ste tako odlučili sigurno ćete naći dovoljno materijala da sve obavite. Nećete pogriješiti. U takvu ćete gredicu tada saditi buče, tikvice, a sljedeće sezone ćete eksperimentirati s ostalim kulturama. Bućama neće smetati svježe formirana gredica, a  barem će biti tog vrijednog povrća.
     Vrijedne su nam i informacije meteorologa, koje su podosta točne u prognoziranju onog što nas čeka, tako da nam to može pomoći u biranju kultura, vremena sadnje i svih postupaka. Npr, ako se očekuje vruće i suho ljeto to je vrlo  pogodno za salatu endiviju, jer ona bi  na kiši samo trunula, a druge će vrste salata na visokim temperaturama brzo pobjeći u cvijet.
     Nećemo pogriješiti ako uklonimo nešto suhih grana s voćaka, ukrasnog bilja, radi estetike i zdravlja istih, ako pokratimo grmlje da bi se zgusnulo, pogotovo ako je u službi živice. Kada se  prognoziraju  vrlo visoke temperature ne vrbujte vrtlarskim načelima, jer gušća živica lakše će podnijeti takve ekstreme, a i vi uz nju, takvog gustog sklopa. Kad to prođe stignete je porezati.
     Pravilo je znači da pravila nema. Pravilo je da istražujte i kombinirajte i mijenjajte usjeve. Priroda je prekrasno složena i povezana. Čak ne znači da nešto što je uspjelo susjedu da će i nama, ali to ne znači da iz njegovog iskustva ne možemo nešto naučiti.