Nekada su se bučama prehranjivali ljudi. Svinje su bile u drugom planu. Da li su se to ljudi uzoholili, jer ne cijene buče kao hranu, već ju ostavljaju na tlu, dok uzmu od njih samo koštice???
Danas imamo ljude koji jedva preživljavaju, a s druge strane toliko blaga koje se ne upotrebljava.
Sviđa mi se kad vidim inovativnost ljudi, koji meso buča suše. To je vrijedna materija i da li će ih konzumirati ljudi ili samo životinje svejedno je, glavno da ih se iskoristi.
Iscijeđena buća u siru zamotana u vučenom tijestu prava je delicija, a isto tako prava hrana za mnoge pretile ljude, jer ne sadrži samo masnoće i bjelančevine, već i vlakna. Beta karoten koji je antioksidans pomaže tijelu osloboditi se slobodnih radikala, koji su okidač malignih oboljenja. Znači beta karoten je preventiva zdravlju. Buča sadrži K, Ca, P, Fe, vitamine B skupine, te vitamin C, E, K. Prava riznica zdravlja koje se ogleda na zdravoj koži, kosi, noktima, stanju krvi, a o tome svemu ovisi otpornost na bolesti kod svakog čovjeka.
Stoga prilog u poljoprivrednoj emisiji, gdje se vidi kako se to meso buče samo baca na tlo odaje rasipnost. Kako država može ovo podržavati, dajući još i poticaje u poljoprivredi??
Ima tu još nejasnoća i pitanja, ali bolje se pozabaviti idejama kako to riješiti i iskoristiti sve blagodati koje zemlja daje.
Privatne i državne tvornice za preradu ulja trebaju imati stalno dostupnu dovoljnu količinu koštica za preradu, kako proizvodnja ne bi bila u zastoju. To je osnova dobre proizvodnje.
Važno je, tako se postaviti i iskorištavati sve prirodne resurse. Biti produktivan, nije dovoljno u današnje doba, jer je važno biti i samooodrživ. U protivnom idemo prema često zastupljenom modelu, prema kojem se puno ulaže u prostor hale i gradnju, s dugoročnim zaduživanjem, iz kojeg se teško posluje i opstaje na tržištu. Takva proizvodnja je skupa, jer ako sirovinu skupo plaćamo ne možemo jeftino prodati završni proizvod.
Kako proizvod uspješno prodati i biti konkurencija, te osigurati plaće svojim djelatnicima i radnicima? Još je važnije osigurati stalan posao, a jedno bez drugog ne ide.
Važno je sagledati sve mogućnosti, tako da, ili cijediti razne vrste ulja, tj razne biljke u različito doba godine, kako koje dozrijeva, odnosno kako dugo što može biti skladisteno, ili u skladi s prirodnim resursima proširiti raznovrsnost finalnog proizvoda.
To znači ne raditi samo bučino ulje, nego i sušiti meso buče. Kiseliti ga ili raditi kompote i pekmeze. Dakle, zašto ne?
Osim toga, buča je specifična hrana, koja se može jako dobro skladištiti u svježem obliku. Prije postavljanja odnosno kupovanja preša za uljare trebalo bi se dobro pozabaviti s kapacitetom skladišta i kapacitetom uljare.
Prednost treba davati manjim prešama, jer u ovom poslu ima mnogo ručnog rada. Ne bi rekla da je to loše, jer tako se dobiva na kvaliteti i raznovrsnosti svih proizvoda u konačnici.
Budući da kroz kvalitetu tla, kroz metode i postupke uzgoja, svaki domaćin kreira kvalitetu svojih proizvoda, tako i postupcima prešanja daje dodatnu notu okusa.
Mehanizirano ubiranje buča, gdje se zanemaruje iskoristivost zrelog ploda koji se pušta propadanju, nije nimalo mudar pristup. Njega treba promijeniti u smislu da sva količina zrele pulpe ne ostane na golom tlu, nego ili na agril foliji, trakama jute, guste mreže ili slično, kako bi se mogla podignuti i pustiti da se suši. Naravno, valja voditi računa o vremenskim prilikama. Isto tako može se organizirati otkup, kao svježa hrana za svinje, kao materijal za sušaru. Čak skupljanje u vreće za krumpir koje propuštaju zrak i voženje pod strehu gdje se može sušiti na zraku. To sušenje može se ostvariti toplim zrakom zagrijanim u tzv" solar air heater ". Usitnjavanje se može osigurati gaženjem ili mehaničkim tješnjenjem, ali i gaženjem traktorskim gumama. Treba biti inovativan. Bolje je i jednom ili dva puta pogriješiti, nego se predati, odnosno baciti hranu.
Marmelade od buče se mogu obogatiti drugim voćem koje sadrži prirodne kiseline i boje, tako vješto, da je teško odrediti po boji ili okusu da je buča osnovni sastojak. Treba dati mašti na volju i stvarati nove arome i okuse i uzimati sve iz prirode. Opet prema opisu svega da se naslutiti kakav proizvod se može stvoriti svim ovim postupcima, a za takvu kvalitetu potrošači će se uvijek vraćati.
Tako vrlo vrijedan plod, pun minerala, sunca, vitamina, vlakna, postaje izvor hrane i zdravlja ljudima. Sav višak u obliku kora, sredine ili svega što se ne iskoristi mogu dobiti i životinje. Postao je vrlo tražena roba, budući je sve više bolesnih, sve više onih koji brinu o zdravlju, a sve više onih koji nazad kuhaju svoje obroke.
Nema komentara:
Objavi komentar