ptičja gripa

          Uzrok pojave ove bolesti je u deponijima smeća uz naše gradove.
           Sve ovo što se događa oko bolesnih životinja isto je situaciji kad bi ljudi trpali u sebe antibiotike, a istovremeno ne bi čistili stan, prostor u kojem žive, već bi u svojoj neposrednoj blizini skladištili sav raznovrstan otpad.  Upravo to se događa na široj razini, na razini naselja i gradova u kojima svugdje postoje deponiji, ogromni, legalni ili divlji svejedno je.
              Činjenica je da divlje ptice prenose uzročnike,koji su trebali prvo negdje nastati. Takva su mjesta puna nereda vrlo pogodna za to, Ne mogu se kontrolirati, a niti to itko pokušava, što bi ionako bilo bezuspješno, a poražavajuće bez ikakve diskusije. Što više razmišljam o tome to mi jasnije biva.
              Iz prakse se zna da kad se otpad u obliku kartona baci u kantu, neće se dogoditi nikakav miris niti će se su suhom stanju taj karton raspadati. Međutim bacimo li zajedno s njim mokru vrećicu u kojoj je bilo zamotano meso, pa se karton od toga namoči,za nekoliko sati počet će se razvijati neugodni mirisi raspadanja, doći će muhe i dalje se zna. Razne bakterije,čiji se broj povećava odlaganjem i ne odvajanjem otpada od sokova, pića, mlijeka,mesa, ostaci hrane, privlači neka živa stvorenja,kao što strvine privlače ptice koje se njome hrane.(supovi). Ovako se radi desetljećima.
              Važni su procesi koji se zbivaju na odlagalištima, procesi raspadanja, odvratnih mirisa, tvari koje bi mogle svoju razgradnju završiti brzo (organski), a pomiješani su s plastikom kojoj ni stoljeća neće biti dovoljno da nestane. Unatoč tome to mjesto vrvi životom onih bića kojima su se stvorili uvjeti za postojanje. Gdje je veći nered više je bića koja to zbrinjavaju, a zapravo ih ne želimo u svojoj blizini.
              Gnušamo se štakora, miševa, kojekakvih bakterija koje ni malo ne pomažu čovjeku, jer žive u neredu, ali zapravo im je upravo čovjek stvorio te uvjete. To je grozno.
              U vlastitim domovima znamo, miševa ili štakora ima tamo gdje se mogu sakriti, nešto glodati. Na golom betonu teško da će se zadržavati, mogu eventualno zalutati u traženju hrane i skloništa. Pa zato kad imamo spremište jabuka, krumpira, i slično, na većoj zimskoj zalihi, vodimo računa da je to sve zbrinuto i pod kontrolom. Dobro je imati i zatvorene sanduke, drvene, recimo za krumpir. Neosporno je da u velikim trgovačkim centrima, također može biti ovakvih stvorenja, jer oni mirisom pronađu sve što se može pojesti. Da nisu uopće izbirljivi, to znamo kad naiđemo na skrovito mjesto s mladuncima.. Tada se može vidjeti da ne  glođu samo organski materijal, nego i plastiku, ako ništa drugo za gnježđenje.
              Na domaćinstvima gdje ima domaćih životinja, treba biti zaliha sijena, kukuruza, ukratko hrane za životinje, pa se glodavci  tamo vole  gnijezditi i obitavati. Zato je potreban red na takvim imanjima, kao i mačke koje drže balans. Kriteriji u današnje vrijeme su se vrlo promijenili od nekadašnjih, odnosno domaćinstva postaju itekako zbrinuta i čista.
               Međutim o tome se i radi, privatna imanja su održavana, ali na deponijima se ništa ne čisti. Samo se taloži godinama. Svjedoci smo da se tamo nađu i ugimule životinje, a da li se nađe svaka, ne može se znati, jer u tom kaosu ima svega,
              Troši se veliki novac na zbrinjavanje smeća iz gradskog proračuna, ali to za okoliš nema nikakvog efekta. Osim što godinama, stoji deponirano u nekakvim vrećama, osim što se šire neugodni mirisi, ništa se dalje oko toga ne događa. Jedino stupci u mjesnim novinama stalno opominju kakav je to problem.
              Ne razvrstavanje otpada previše nas košta, u smislu šteta koje se događaju. Znači stižu nas zdravstveni problemi na ljudima, na životinjama, devastiran je okoliš, a u saboru se raspravlja gdje je interes zbrinjavanja i razvrstavanja otpada kad nemamo kome ga prodavati.
             Znači opet je novac na prvom mjestu. Čudno, jer njega fali na sve strane i svi kukaju kako ga nema, a istovremeno se troši na penale ili na trajnija zagađenja voda zraka ili tla.
                Istovremeno niska je svijest o recikliranju, prenamjeni proizvoda i razdvajanju svega što nam više ne treba, pa se u skladu s vidljivim brzo poseže za novim, a staro postaje smeće. Tako se  radi i  to je način postupanja s onim čega ima.
             Pozdravljam svako usitnjavanje organskog otpada, uzgajanje glista i glistinca. Sve ono što je organski otpad, a nije pretvoreno u nešto korisno, pričinjava poteškoće, već samim tim što nije pravilno zbrinuto.
                Kolike se ptice tamo hrane, nadlijeću, dolaze u kontakt s truleži, koja se ne stigne još dokraja raspasti, a već se zatrpa s nečim još gorim. To nitko ne može spriječiti, niti kontrolirati, niti ima smisla to željeti, ali ima smisla takve deponije očistiti, materijal s njih pretvoriti u sirovinu. Olakšati ljudima koji žive u blizini takvih mjesta.
               Takvi zahvati rješavaju sve. Nestajanje smrada, ozdravljenje,  izvor je sirovina i novaca. što s druge strane sprečava rasipanje sredstava na liječenje ( ljudi i životinja), uetanaziranje, zbrinjavanje oboljelih životinja. To sve je  toliko skupo, a sve zajedno vrlo opasno za zdravlje sveg živog.
               Prije sveg ovog ti deponiji jako ružno izgledaju i ružna su slika ljudskih postupaka i ogromne nebrige za postojeće resurse. Ovo ljudski, zvuči posve ironično, jer kad bismo to zaista bili sve ovo se ne bi događalo.
               Pitam se što se još treba lošeg dogoditi da bi se taj slijed negativnosti prekinuo.
                Posudili smo zemlju od svojih nasljednika, a ne poštujemo ni njih ni sami sebe.
                Postavlja se pitanje što ćemo svi zajedno jesti, ako se nastavi taj trend???
           
       

držanje krupne stoke

        Čišćenje balege uspoređujem sa stalnim čišćenjem snijega, koji neumorno pada, ali također pod uvjetom da je cijelu godinu isto godišnje doba. Koliko dugo se izdrži ručno? To je težak fizički posao tako da je prvi na listi za upotrebu nekog strojnog pomagala. Povrh ove usporedbe treba dodati i neugodne mirise i prljavštinu. Sigurna sam da se svatko tko je to makar malo probao može složiti s ovom konstatacijom.
       Vodim se idejom o čistom i vjetrenom prostoru gdje životinje neće ležati u svojoj balegi. Osim toga, posla za čovjeka ne smije biti previše i ne bi smio biti naporan. Bilo bi jako poželjno sve  postaviti na noge bez kredita i velikih ulaganja. Važno je svako trošenje energije, svesti na minimum, jer je to  pomoć u formiranju nižih cijena svih prerađevina i proizvoda s jednog domaćinstva. Mnogi će reći da je ovo utopija, a sva sreća da se razmišljanja razlikuju. Kako se to sve može posložiti razlagat ću u ovom postu.
            Mogućnost natkrivenog prostora koji se ventilira sa svih strana ostvariv je na razne načine. Iskorištavanje slame složene na sjevernoj strani neke nadstrešnice, u obliku zida, se moguće negdje već prakticira. To mi se čini vrlo jednostavno i zdravo rješenje. Glina kao građevni materijal također nije skupa. Obično nije problem do nje doći a ako ima terena gdje nedostaje. može se trampati s nečim čega ima u izobilju. Vaditi je iz jednog prostora, znači kopati u dubinu, a nastalu jamu se može dobro upotrijebiti za skladištenje mokrog otpada, mokraće životinja. Naravno treba ju držati propisno opremljenu, premazanu da nema istjecanja.
            U posljednje vrijeme se sve više gleda graditi tako da se što manje energije troši u konačnici, kod zagrijavanja prostora. Promijenili su se stavovi, mjerila, a nastoji se sve više graditi prirodnim materijalima, jer se došlo do zaključka da je beton hladan, pa je prevruć ljeti a prehladan zimi. Rade se pokusne kuće,( drvene, od slame, od gline,kamena) ali ima i onih koji su napravili prave stambene objekte. Savjetuje se izolacija objekata, što je nekad bilo rijetkost  na objektima za stanovanje.
           Beton se isto tako zagrijava i hladi na gospodarskim zgradama. Na plus 40 u takvim objektima životinjama nije ugodno, isto kao što to nije zimi kod velikih hladnoća. Može biti ako se prostor ventilira, pri čemu se troši energija. Zimi se vjerojatno vrata samo zatvaraju što  je djelomično rješenje. Kad se nešto treba ventilirati bolje je graditi tako da se ostvari prirodni protok zraka. Došlo se do saznanja da je Sunce jako bitno za životinje, za rasplod, za laktaciju.  To znači da dovesti Sunce pasivnim putem do životinja može povećati količinu i kvalitetu mlijeka. Sigurna sam da svaki domaćin to želi.
          Primjena starih metoda i novih tehničkih rješenja je srž za ekonomičnost proizvodnje. U svakom slučaju pa imamo pristup internetu, tako da svatko može istraživati i isprobavati, učiti na tuđim iskustvima, ali i povezati se s takvim graditeljima.
           Danas postoje vrlo suvremeni inovativni materijali u gradnji objekata. Nisam protiv toga da se to upotrebljava, ali svi su oni izrazito skupi, a u ovo štedljivo doba kad se novac teško zaradi treba ga i maksimalno sačuvati.
           Čini mi se mudro u uzgoju životinja posegnuti za čim jednostavnijim  materijalima, uz sva današnja saznanja o položaju kod gradnje, kako bi se sačuvala svaka zraka sunca, a opet dobro iz ventilirao prostor. Uz svijest o tome da su se do sada gradile vrlo skupe staje, koje zapravo ne zadovoljavaju sve te zahtjeve, jer logično je, ugradnja ventilacijskog sustava bitno poskupljuje proizvodnju, mehanička odvodnja balege, dodatni napori za održavanjem higijene,pa se troši dragocjeno vrijeme,  Ova zima (2016 na 2017) je to pokazala, koliko može biti skupo i kako može doslovce domaćinstvo baciti na koljena. Dogodila se velika hladnoća, a može se ponoviti, da nitko ne zna koliko često. Promjena klime i jest nešto što tjera na razmišljanje.
           Suprotno od toga, što se gradi u današnje doba, nekada su staje bile male prostorije, mračne, s malim osvjetljenjem. Građene za mali broj stoke, koju bi vlasnici držali vezanu. Dobro u tome bilo je brojčano stanje životinja i debeli zidovi, uporaba toplih materijala, poput drveta, cigle, gline, kamena. Loše je to što se teško održavalo čistim, teško se ventiliralo i to je bio jako težak posao oko održavanja. Ništa se u tome nije promijenilo do dana današnjeg kao i u stoljećima prije.
          Poanta teme je uzeti dobre strane jednog i drugog držanja stoke, olakšati posao čovjeku, a životinjama stvoriti uvjete za mir i zdravlje. Znači, uzeti prirodne materijale, graditi visoke objekte  zbog ventiliranja, iskoristiti upad sunca zimi, ali isto tako ozeleniti objekte listopadnim biljkama , da ne bude prevruće ljeti.(trombe wall) Umjesto stakla netko će posegnuti za recikliranim prozorima, a neko  za leksanom.
          Sve oko toga dalje je prepušteno mašti, kreativnosti i  fleksibilnosti.
          Kao prvo, sretne  životinje će biti uz ne prevelik broj iste jedinke, uz slobodu kretanja po staji građenoj od zemlje, slame, drveta, uz blago ukošene ispuste, ali uz upotrebu toplih zidova (trombe wall)  zaklonjenih u ljeti listopadnim biljkama. Gradnja visokih stropova uz puštanje sunca u prostor, pasivnim putem. To je sistem koji vječno održava sam sebe.( solar water heater, lako zagrijavanje vode za održavanje čistoće objekata i životinja)
         Jedna do pet krava, u takvom objektu, ako su  slobodne , naći će same svoj kut za nuždu. Isto kao što to rade zečevi, koze, svinje, a neće sigurno leći u svoju balegu. One to čine samo ako nemaju izbor, ako ih se ograniči u kretanju.  premalo bavi s njima i drugog kontakta s čovjekom nema osim mužnje, čišćenja, pri čemu se poslovi obave i tu je kraj. Praksa ljudi koji se životinjama bave dovodi do različite količine pomuzenog mlijeka, ako se zamjeni osoba  koja s njima radi. Izgradnja povjerenja u odnosu na životinju, poznavanje čudi, ljudi drže gubitkom vremena i to je nešto čime su se bavile naše bake. Taj dio se zaboravlja ili je rezerviran samo za pse i mačke.
           Žalosno je da je pomalo čudno razgovarati  s životinjom, milovati ih, recimo pri timarenju i posve je normalno tjerati grubošću. Bič bolje da ne spominjem. To je nekako uvrježeno, kao da je grubost normalna u ophođenju. Snaga, vučenje ili guranje je u redu, ali tanka je granica, a životinje znaju dali si ljut ili ne.
         Slobodan način držanja da su životinje vani pojednostavljuje i pojeftinjuje držanje, ali taj način ne zaobilazi uklanjanje balege. Gdje god da jesu životinje trebaju čist prostor za život. Dio pašnjaka na kojem su bile isto će biti obilježen mirisom i balegu treba ili usitniti, razgrnuti, ili pokupiti i sta
vljati u kompost kao najbolji način dozrijevanja. Ona je jako vrijedan materijal. Svaka, tekuća ili čvrsta ona treba odstajati. prije nego je stavljamo u zemlju.
         Na takav način držati životinje, da im se osigura dobra higijena, a neizmjerno to cijenim jer je to stalna briga i nadzor, posao je za cijeli dan. To je jednostavno tako, a to je i postupanje kojim se gradi njihovo zdravlje. Ono je itekako bitno za dobro funkcioniranje domaćinstva s kojeg se viškovi trebaju unovčiti.
         Sada se već može povući crta i graditi tako da se izbjegnu sve loše karakteristike modernih farmi, ali i onih iz dalje prošlosti, kada su na vlastelinskim imanjima, pojedinci mijenjali metode rada, unapređujući mnogo puta neke zahvate ili rad s životinjama i to toliko da nam danas može koristiti. Bilo je tu iskorištavanje vode, odnosno, njenog toka za transport drva iz šuma, isušivanje terena, gradnja nasipa kao zaštita od poplava, uz nasad voćaka čije je korijenje nasip održavalo. (Viktor Schauberger),  Iskorištavalo se sve što se god moglo,a konstruirani su prvi jednostavni strojevi itd. (edvardijanska ili viktorijanska farma)
          Bilo je u svemu tome mnogo prednosti, koje se mogu upotpunjene s novim tehnologijama i danas primijeniti, kao na primjer nabaviti ili autohtone pasmine ili pasmine goveda s dobrim karakteristikama, jer su otporne na hladnoću, a daju podosta mlijeka te kvalitetno meso.
          I još nešto važno. Kravlja balega, koja je teška mirisom, izgledom, simbol prljavštine sela ali svejedno se svježa  često dodaje tlu u kojem se uzgaja povrće. Čak se ne bira godišnje doba kada se ona stavlja u tlo.
          Reklo bi se da su naši preci bili mudriji u tome. Oni su time frajhali (žbukali) domove. Ne velim da trebamo nazadovati, ali danas uz nove skupe  materijale po zidovima često uzgajamo gljivice drugog spektra, od onih koje su živjele na glinenim zidovima. Znači ne možemo se vratiti na staro, ali vidimo da niti kvadri nisu" Bog zna što".
          Pa sad, čini mi se da su ove moderne staje potpuno nepraktične, jer s njima ništa ne možemo učiniti. Do izolacije upotrebom skupih materijala je nedostižno, a balega tamo nije dobra. Mnogi su poljodjelci uhvaćeni u ovakvu mrežu. Ne mogu otplaćivati kredite koje nose na leđima, a trebali bi uzeti druge da završe započeto. Sva su daljnja ulaganja preskupa uz moderne materijale, a raditi i dalje u nedovršenim uvjetima isto je kao stanovati u kući koja nije ogrnuta izolacijom.
           Naravno da je pretvaranje stajnjaka u glistinac odličan proces, koji se može napraviti s kalifornijskim glistama, ali i s ovim našim. Koliko god tog materijala da ima treba samo ubirati, prikupljati i slagati u hrpe. To je sve. Kalifornijske gliste to brže prerađuju,, ali trebaju i toplinsku zaštitu. Uzgoj krupne stoke, bez zbrinjavanja balege nema nikakvog smisla, ali je usvojena praksa, vrlo raširena i svakako ju treba promijeniti. Pozdravljam sve one koji za to imaju sluha, i koji se tako brinu za vlastito tlo.
            Čak je čuvena Kleopatra znala vrijednost glista u tlu, a današnji poljodjelac ima mogućnost uzgajati ih u kompostu, odnosno zaštićenim domovima za gliste. Toliko materijala postoji u stajama s mnogo brojnim blagom, a na poljima je svejedno manjak humusa. Tako je jednostavno, povećati plodnost dodavajući glistinac, bez obzira kakvu kulturu uzgajali.
              Da, u konačnici svako može reći da o kravama ništa ne znam.
              Isto tako u ovom smo vremenu  svjedoci  da mnogi koji o njima sve znaju, cijeli život s njima rade, a svejedno domaćinstva propadaju. Masovno se napušta poljoprivredna djelatnost, pa kažu, imam 13 ha zemlje a moj sin je na burzi. To je stvarnost u Hrvatskoj, nažalost, a u onom djelu gdje se intenzivno uzgaja, pogotovo.( Slavonija)
              U svakom slučaju to je isto jedan od pokazatelja koliko je bitna raznovrsnost, jer tamo gdje su ogromne količine jedne kulture fali humusa u tlu, tako da badava puno truda, svejedno nedostaje uspjeh. Tako i ljudi češće odustaju, jer su nezadovoljni. Upravo je to razlog  zbog kojeg je najviše mladih ostavilo lijepu našu, baš iz područja Slavonije.
 To je začaran krug iz kojeg postoji izlaz. Ovaj cijeli blog posvečen  je nalaženju izlaza iz neprofitabilnosti, zabluda, otežanog rada.