Rezano cvijeće

Zapravo prava tema je kako produljiti svježinu rezanom cvijeću. Bitno je omogućiti dobro upijanje, kroz sitne kapilare, te tako produljiti trajanje i život, biljkama koje mogu imati drvenastu stabljiku, nekima koje ispuštaju mliječ ili su obične zeljaste biljčice.Objasnit ću logiku, za koju mi nikad nije bilo jasno, zašto je vrtlari ne koriste.
      Ruže, jorgovani i slične biljke s drvenastom peteljkom rado postaju visećih vrhova. Znamo da nije stari buket, ali izgleda mlohavo čak i kad im promijenimo vodu. U tome pomaže vruća voda. Ona naime sadrži manje kisika pa se ne događa truljenje koje je u hladnoj vodi ubrzano. Znamo i da se voda brzo zamuti, a dobije i ružan miris, a kad izvučemo peteljku vanjski dio, kora, odvaja se od ostalog djela. Ona je zapravo ta koja najprije istrune, po kojoj se voda muti i dobije miris.
         To možemo spriječiti tako da dio peteljke koji dolazi u vodu nekih 5-7 cm ogulimo. Tada neće imati što truliti. Ostatak drvenastog dijela po dužini zarežem samo na pola. Tako povećamo moć upijanja, jer otvorimo više sitnih kapilara. Kad još to sve gurnemo u vruću vodu, oko 45 stupnjeva biljka se jednostavno napije i postane svježa. Nebrojeno puta sam tako osvježavala već viseće cvijeće, koje je tada izgledalo kao da je netom ubrano. Za dva sata si može povući vode i uspraviti se. Ako se to ne dogodi možemo promijeniti vodu, naravno, opet vruću. Ako je slučaj malo teži možemo alu folijom pridržavati, odnosno poduprijeti, omotati cvjetnu glavicu. Time ćemo olakšati uspravljanje, pogotovo ako je peteljka već lagano prelomljena.
       Za sve druge biljke zeljastih formi bitni su oštri rezovi. Najzgodnije je da to napravite na dasci. Donje listove maknete, a sve što možete oguliti ili makar samo malo ostrugati, napravite to. Onemogućiti čete propadanje i truljenje i neugodan miris. To je dovoljno napraviti jednom. Poslije samo dodavajte vodu jer će biljke to sve brzo potrošiti.
        Narcise, tulipane i ostalo cvijeće koje ispušta mlijeko,te one sa šupljom stabljikom nakon reza zacrnimo iznad svijeće.( karboniziramo). Isto tako, 5-7cm peteljke koja će doći u vodu. Dok radimo taj postupak dobro je cvjetove i ostak stapke omotati papirom.
          To su jednostavne tehnike, koje nam pružaju zadovoljstvo, kad ih jednom iskušamo i usvojimo. Ja vam želim da uspijete i da tome poučite svoje prijatelje i poznanike.

   

Travnjak

     Mnogim ljudima je ovo jako bitno za okružje u kojem žive. Travnjak je obično ponos vrijednih domaćina i česta tema okupljanjima uz roštilj. Taj dio mi je u redu, ali dovoljan mi je jedan pogled kojim zagrebem nešto dublje i ne složim se uglavnom s onim što se radi. Ti vrijedni domaćini koriste se uglavnom kupljenim sjemenom. Kad otkrijem, pretjeranu želju za savršenstvom jasno mi je da  u takvom travnjaku nema mjesta divljim širokolisnim biljkama. Tamo  ne smije rasti maslačak, stolisnik, bokvica, tratinčica, , djetelina i slične vrste, jer to onda više nije ogledni travnjak. Ozbiljno se pitam zašto je to tako.
      Usporediti ću to s dvije ljepotice. Na jednoj je doslovno istaknuta šminka, sva je ukočena jer se boji da grimasom nešto ne poremeti, a druga je također vrlo dotjerana, ali opuštena i na njoj se dekorativna kozmetika uopće ne vidi. Nanesena je u službi njene prirodne ljepote i samo upotpunjava i slijedi prirodan sklad koji je očit.
     Dakle, što želim reći.... Opustite se ljudi. Svaka zelena površina izgledati će lijepo, bude li održavana. Održavanje se odnosi na redovitu košnju. Izravnajte teren kako bi bili u mogućnosti obaviti taj postupak, uklonite eventualno biljke s trnjem i kosite.  Kosite kako bi spriječili rast takvim nepogodnim biljkama, kako bi zgusnuli i ojačali korijen poželjnih, bez obzira što su širokolisni (korovi?). Naravno, poželjno je da tlo bude dobro ocjedno, s dovoljno hranjiva, optimalnom količinom zraka. Osigurajte to u startu vašem travnjaku. Tako ćete unaprijed za garantirati njegovu ljepotu.
     Volim gledati i poslušati vrtlaricu Korneliju. Ona na jednostavan način objašnjava kako prirodnim metodama poboljšati rast, ljepotu i gustoću našeg travnjaka.
     Nadalje, poštujem motorne kosilice, uredno naprave taj posao, pogotovo kad su velike površine u pitanju, ali zar za nekoliko kvadrata trebamo baš takve. Izuzetno su šarmantne one male kosilice na guranje, bez motorne, tihe i ekonomične. Dajte i njima  i sebi više šanse. Izbjegavajte automatizam, barem tamo gdje se to može.
     Za mladu majku, koju majčinstvo poljepša, kažemo da je u procvatu, također to kažemo za plodno stvaralaštvo umjetnika, ali naš travnjak ako procvate, on je ruglo. Zašto??? Ma, pustite ga ponekad da se poljepša. Napraviti ćete nešto dobro svim živim bićima. Postati će dobro mjesto za razmnožavanje kukaca, oprašivaća voćaka i sveg živog svijeta slabo vidljivog oku.
     Događa se da nam nestane trave na mjestima ispod voćaka, da nema onog lijepog gustog sklopa. To možemo lako promijeniti, ako korijenje voćaka koje je tik ispod površine tla izvadimo, podrežemo ili samo isfrezamo. Efekt je isti. Bitno je preusmjeriti voćkama korijenski sustav u dubinu. Svakih 3-4 god, možemo na taj način obnavljati travnjak. Čim uklonimo površinsko korijenje voćaka, damo snage i hranjiva travnjaku, pa se on obnovi i zgusne.
     Preporučujem saditi divlju travu. Potražimo busenove, vidimo kako visoko raste i cvate i uzmemo si ju. Rastrgamo busenove  i sadimo ih  na razmake 10-12cm u naizmjenične redove. Takva divlja  trava je puno otpornija. Možemo je naći na poljskim putovima, u vrtnim stazama gdje je moramo motikom uklanjati. Jedina mana joj je što ćemo radeći tako grbiti leđa pri sadnji.
     Na kraju, travnjak treba služiti svrsi, a kad to velim, mislim ne samo na ugođaj ljepote, nego i na šetnju bosim nogama, što je lijek protiv svih napetosti. Pokušajte, prekrasno je osjetiti vlati trave na umornim tabanima, koje nježno masiraju svaku točku cijelog nam umornog bića. To je prirodna refleksoterapija, što vam je također način za uštedu. Došla su takva vremena kad treba na sve misliti. Osim toga, travnjak,kad se posadi,  izgleda odmah lijepo. Predlažem da nabavite busene trave, razlomite je na manje, podjednake veličine i posadite.
      Budući je potrebna isključivo volja i vrijeme, bez nekih ulaganja, nema isprike. Osim toga takav užitak treba priuštiti i našoj djeci, od malena ih privikavati na bliskost s prirodom, da ju čuvaju, da se za nju brinu. To je odličan način da se ujedno družimo s ukućanima i djecom, radimo nešto korisno i njegujemo zajedništvo. U tome svemu djeca itekako mogu sudjelovati. Čini mi se da će to biti tema za neki novi post.
      
            

Mačke i vrt

     Jako volim te umiljate stvorove. Bila sam uvjerena da ih ne mogu uklopiti u vrtlarenje, što zapravo stoji kao istina. Tek kad zbrinete vlastito mače tada shvatite gdje je problem.
     Godinama sam imala toliko neugode s mačjim izmetom, da mi nije palo na pamet imati svog mačka. To je bio problem, ali je tu bio i odgovor, samo ga ja nisam vidjela.
     Kad me osvojio naš mačak trebalo je negdje smjestiti posudu za izmet. Ja sam to riješila tako da sam mu posudu stavila u suh prostor svog podruma. To nije isključivo kućni mačak. On ima slobodu ulaza i izlaza iz stana kad treba obaviti nuždu, a inače obitava na nekoliko mjesta u kući, koja su mu dopuštena. Uglavnom je jako uporan kod ulaska i izlaska. Visi tako dugo na kvaki vratiju dok se ona konačno ne otvore.
     Savršeno smo se dogovorili oko onog djela gdje bi on mogao ometati moje aktivnosti u vrtu. To biće nuždu obavlja na za to predviđenom mjestu i moje gredice imaju mira. Bitno je da smo se dobro uskladili, da moje gredice nisu njegov prostor za skladištenje.  To je bio problem kad nisam imala svoje mače, jer tada kao da su svi susjedni mačići dolazili baš na moje gredice. To se sad više ne događa.
     Bitno je osigurati suh prostor s pijeskom i imati na brizi redovito pražnjenje. Tako vaše presadnice, vaša hrana, neće mačkama biti zanimljive. Mačke samo žele svoj prostor za vršenje nužde, a ako imate rahlu zemlju, dobro ocjednu ona će biti mamac da svojim šapicama prave jamice i ugrožavaju povrtnjak.
     U njegovu  posudu stavljam pepeo od loženja drvima, pijesak, ili kombinaciju jednog i drugog, kako kad imam, tako da ne mora biti kupovni skupi materijal. Njih privlači mjesto na kojem nije potrebno uložiti veliki napor za kopanje, da bi napravili jamicu i da je suh.
     Budući su moje gredice vrlo rahle, tu je bilo njima najlakše kopati, a meni gotovo nemoguće obraniti. Uhvatili su naviku i to je postalo pravilo. 
     Kad sam nabavila vlastito mače potrudila sam se ponuditi meni praktično rješenje. Prije toga mi to nije palo na pamet. Osim što love i pritom se hvale pred vlasnikom, svojom prisutnošću popravljaju raspoloženje. Gotovo obožavam njihovo predenje, njihovu opuštenost i prirodnu lijenost, bezbrižnost, ali i energiju lovca, kojem ništa ne promakne. Znaju stvoriti gotovo komične trenutke kad nastoje kontrolirati kretanje svih živih stvorova u svom rajonu prebivanja.
     Uvijek ću imati mačka, sad kad znam kako uskladiti svoje i njegove potrebe.
     To biće osjeća naše dvorište kao svoj vlastiti teren, gdje je isključivo on gazda. Ovdje nema pristup drugi mačak, jer moj sve nadgleda. Ni jedan posao u vrtu ne može se obaviti bez njegove prisutnosti, na udaljenosti od 1-2 m.
     Stalno me prati, voli i pazi, a ujedno ne dopušta ostalom mačjem svijetu da posjećuje njegov teren. Tako da dolazi samo birano društvo, kojemu naš mačak daje dozvolu za pristup. Odličan način kontrole brojnosti svih dlakavih i pernatih stvorova. Stvar je vrlo jednostavna i prirodna, nešto kao po onoj poslovici: "Klin se klinom izbija".
     Sviđa mi se ideja zaštite mačaka u većim gradovima, te obilježavanje i registracija njihovih hranilišta. Došlo se do saznanja da održavaju ravnotežu, te onemogučavaju razmnožavanje miševa i štakora.
      Prihvatio se prirodni lanac prehrane i suživot s prirodom. Daleko je bolje stimulirati građane da ostatke hrane odlažu na za to predviđena mjesta, nego da bacaju u kontejnere, gdje će psi ionako razvuči, a štakori i miševi dokrajčiti. Još uvijek je taj užas stvarnost naših gradova, tako da se inicijativa registriranih hranilišta o kojima se priča u posljednje vrijeme čini velikim pomakom. Puno još tu treba učiniti i pozdravljam svaku akciju usmjerenu k tome.
      Na koncu, zar nije ljepše vidjeti ugojeno zdravo mače, nego štakore.
   .Mačje buhe koje zagorčavaju život ne trebaju biti prepreka da držimo te kućne ljubimce. Iz mog osobnog iskustva pokazalo se vrlo vrijednim imati vodeni usisavač. Tako usisane grinje ne mogu preživjeti, pa im znatno smanjite broj.Usisavajte svaki drugi treči dan, ako ih primjetite te tako prekidate ciklus razmnožavanja. Naravno, eterična ulja, naročito citrusna, su jako dobra. Ona tjeraju nametnike dalje od životinje.
    S tom kombinacijom, usisavanja i tretiranja  mačaka rješila sam i taj problem.
    Kod mene se znaju skupljati po petorica prijatelja i prijateljica mog ljubimca na jednom mjestu gdje je hladovina. Meni je to prekrasno i doslovno uživam u tome. To želim i Vama.
    .
       

Poticaji u poljoprivredi -- treći dio

Poticaj u poljoprivredi 3.dio

     Još jedna ideja koja vam može puno pomoći.

     Svaku kulturu sijte u redove,razmaknute toliko koliko vam zahtjeva stroj kojim si pomažete.Samo te redove  prekopavate, još bolje samo prorahlite. Prostor između tih redova kosite. To možete raditi onim malim bezmotornim kosilicama i prošečite s njima u svrhu suzbijanja korova. Ne mora uvijek biti teški kultivator, traktor koji troši gorivo, preokreće i kopa, samo morate biti redoviti. (čak posijte neku djetelinu) Bit će lakše nego se grbiti  s motikom .U tom slučaju obrađujete samo dvadesetak cm širine tla. u određenim razmacima.  Prorahlite taj dio koji zasijavate, a ostalo samo kosite (da li će to biti veča motorna kosilica  ili traktor, vaš izbor, ali ušparat čete na gorivu).
       Da pojasnim. Stvarate travnate pojaseve između kultiviranih biljaka.Tlo neče biti tako sabito,jer ga ne gnječite prolaskom teškim strojevima, kulture će rasti u rahlom, malčiranom,jako živom tlu, jer će okolne biljke to stvarati, odnosno njihov korjenski sklop. Nadalje kako trava ne bi prodirala u uski kultivirani prostor dodavat ćete stalno neku organsku materiju u obliku malča,neposredno okolo kultiviranih biljkaka, što će biljkama goditi. Zato ćete u vrlo rijetkim slučajevima posezati za motikom ili možda uopće,a bit će pravo zadovoljstvo kosilicom prošetati i osugurati tako prozračnost zasijanoj kulturi Ne trebate grabljati,odnosno napravite to kad se materijal prosuši.  Malčirajte tim ostatkom zasijanu kulturu. Između biljaka opljevite, čupajte korov.
      Znači, zemljište  mora biti poravnano zbog 60-80 cm nezasijano terena kojeg ćete samo kositi.Tako dobivate zeleni pojas (širine prolaska vašeg stroja), a prorahljeno tlo u kojem je zasijana kultura nije šire od recimo bio vila, ili malog kultivatora s kojim ste si pomogli prirediti tlo za sjetvu. To izgleda i funkcionira fenomenalno. Usput dobijete pokošeni materijal, raznovrstan, ljekovit za biljke i s njime malčirate zasijanu kulturu.
         Ovakva metoda puno toga pojednostavnjuje. Nema puno grbljenja leđa, rad postaje zadovoljstvo, ostavlja vremena svakom vlasniku da se bavi ljepšim dijelom uzgoja. Pri tome mislim na tretiranje s prirodnim dodacima u obliku čajeva, recimo, znači djelovanje preko lista ali bez kemijskih tretmana, a rahost i prozračnost imamo i postižemo u suglasju s prirodom. Samo joj malo pomognemo i kad radimo s njom sve je lakše.
         Zašto bi trebalo tlo oko kukuruza biti golo, prazno, a na takvom terenu ono se pregrijava. Budući je to neprirodno priroda nađe neku biljku koja odoljeva, tipa slak, kostrva, pirika i onda se takve biljke udomače kako bi pomogle tlu da se zazeleni. Nakon toga  mi idemo opet kontra prirodi, pa se ili mučimo motikom ili trujemo sve oko sebe.
     Na način koji opisujem stvori se razmak, prozračnost među biljkama, a sve one divlje biljke daju neku materiju zemlji, a na njihovom korijenu žive organizmi koji jačaju uzgajanu kulturu. Kad je zdravo tlo, na njemu ima raznovrsnog bilja i ono nam pomaže, a kad stavimo herbicid, o zdravlju ne možemo pričati. Nije zdravo tlo, nije zdrava kultura, nije zdrav nitko tko će ju konzumirati. Ne zaboravite da tlo TEŽI prirodno biti pokriveno, pa ili ćemo to mi napraviti ili će se to dogoditi.U tom slučaju raste ono što je najjače za što su se stvorili uvjeti.
     Treba ponekad ručno uklanjati korov, istovremeno stvarati ravnotežu na tlu, oranici, njivi. Imamo slučajeve da nam je na obradivim površinama samo zastupljena pirika, samo ambrozija, samo vodopija, samo divlja kupina, slak, itd, a treba biti svega. Taj nesklad prouzroče herbicidi i kad uzgajamo bez plodoreda. To znači da nekoliko godina sadimo jednu te istu kulturu, iscrpljujući iz tla iste sastojke, tako da to postaje začaran krug. Tlo počne pogodovati samo jednoj vrsti bilja, pa se od nje stvori obilje, ne pitajući nas da li nam je potrebna ta vrsta. Jednostavno" je", postoji, ima  ga i gotovo, a to može prouzročiti veliku muku u uklanjanju.

     Danas, imamo skupe traktore sa šarenim  gumama u koje nemamo što naliti, ali i dalje težimo k tome. Spremamo se propješačiti od Osijeka do Zagreba a nismo u stanju propješačiti između svojeg kukuruza, odnosno,  posijati toliko koliko ćemo fizički savladati odnosno ručno obraditi. Zbog čega? Muči vas dijbetes jer se ne krečete, a jedete hranu koju ste uzgojili uz poticaje. Kad velim ručno, dajem nove ideje, nije to klasika kopanje kao u naših djedova.

     Imamo nezadovoljne ljude kojima se daje i koji traže još. Što im se više daje više im i treba, što znači da su sve slabiji. Kako ih ojačati?
     Nema načina. To treba doči iznutra, iz njihovih vlastitih nastojanja. Tko opstane napravit će to tako da izađe iz ovog okvira beznađa. Tek tada će jačati. Pile koje je u zatvorenom prostoru ne zna jesti, kamenčiće i puževe, zeleno. Zna samo za smjesu. Ono ovisi o takvoj hrani i ostavite ga vani ono će uginuti bez obzira što je oko njega obilje.
     Kako posegnuti u obilje ako se neprestano vrtimo u istom krugu. Pile bi trebalo kljucnuti u nešto novo, van poznate materije ali treba ga pustiti da samo istraži, da se usudi da proba ili da ugine.

     Samo će pile odlučiti da li će živjeti, hoće li biti zdravo, snažno, ili neće postojati.

     A vi?  Da li se vi usudite?

Poticaji u poljoprivredi -- drugi dio

Poticaj u poljoprivredi 2.dio

     Što su još kombinirali naši stari? Uzmimo ono što je praksa pokazala dobrim. Evo gradili su i oni slamom ali nisu imali baliranu. Tu smo u prednosti. Učimo od njih i još se opskrbimo naprednim tehnologijama. Znali su imati perad  u voćnjaku. Bolesnima je jako bitno jesti ne tovljenu perad  (liječnici preporučuju). Gnojivo koje ostaje za slobodnim životinjama hrana je voćkama, a nama je hrana i kvalitetnije voće i kvalitetnije meso. Zar ne želimo upravo to? A gdje je tu prostor za poticaj?
     Masline se mogu prihraniti gnojem ovaca i koza koje obitavaju oko njih i pojedu makiju.  Tako je i u prirodi. Ono što životinje odbace, ne trebaju, priroda preradi u nešto korisno. Mi smo dio nje i tako bi se trebali ponašati, a od nje učiti, zapravo joj ugađati. Osim toga tako ćemo izbjegnuti umjetno gnojivo.
      Česti požari  kad bespomoćno gledamo dok nam vatra proždire sve do čega dođe budu rijeđi kad se ništa neće moći upaliti. To što uzrokuje palež suha je makija koju bi koze pobrstile, dok je u vegetaciji. Činjenica je da ih je premalo, temperature posljednjih godina više, ljeta jako vruća, s malo kiša. Velika stabla se neće samo tako upaliti, isto kao što se neće u mojoj peći, ako ne stavim nešto sitno.
       Više ovaca i koza, više pastira umjesto gradnje skupih hotela i vrtića za pse. Nemam ništa protiv njh i sama sam vlasnica mačka kojeg obožavam. Međutim, s njegovim balastom nemam kuda, osim u smeće, a ovce i koze su i s te strane korisne.
        To bi  država trebala  poticati, međutim oni tapkaju u mjestu i gledaju samo financije, korist, kako što naplatiti. Naplatiti će znanje koje će  servirati! Već je najavljeno. Hoće li to sve funkcionirati, tj hoće li poljodjelci imati koristi od toga da slušaju o mikorizaciji parcela koje neće biti besplatne. Do sada su vas učili o količinama dodataka u prehrani životinja, o količini zaštitnih sredstava koje upotrebljavate za zaštitu i dohranu bilja.
        Što ste imali od toga, osim što ste UBILI  tlo, kojem je sad potrebna mikorizacija. Stalno ste slušali struku, a nije vam palo na pamet sami sebi biti struka.. Učiti će vas kako izgraditi spremište za gnojivo prema EU regulama, ali tko će to sve financirati. Sav intenzivan uzgoj hvata vas da se pokoravate pravilima jačih.
          Isto kao što se kod dobrog kuhara ništa ne baca, dobar kožar napravi obuću, a što ostane bude za remenje, torbe, ukrase. To je ostatak od  proizvodnje. Nije za bacanje...Mlinar, pekar, svi oni to imaju, a imaju i naši poljodjelci.
            Ostaci kukuruzovine, slame, lišča, biljnog materijala, životinjskog izmeta, što je sve podesno za dobar kompost, samo se treba složiti na hrpe i pustiti da odleži. Mokar materijal, tj urin životinja potebno je skladištiti u posebne spremnike radi očuvanja vode. To isto treba odležati prije nego se upotrijebi.
     Naime, hoću naglasiti da kod dobrog gazde svega treba biti, odnosno mora biti zakotrljano na pravi način, od sjemenja, sjetve, obrade, ubiranja zbrinjavanja ostataka, prodaje. To je težak rad u kojem treba puno samodiscipline, ideja, znanja, iskustva, upornosti i sve to često u jednoj obitelji a gdje je tek podrška bližnjih i međusobno razunmijevanje. Posao bez kraja, pa zato mislimo bar netko da nam pomogne, onda kad uzmemo državne poticaje. Morate znati da vas oni obvezuju odnosno tjeraju na danas več potpuno neprihvatljiv način rada, jer što će vam NPK ako znate da ga nečete koristiti.
     Tako da ako netko misli da će mu to olakšati posao nek se bori za to, a meni se čini sloboda puno boljim izborom. Uvijek će biti takvih gazdinstava gdje će se poticaji tražiti, ali ja se ne bi previše povodila za tom potrebom. Istina da je teško, ali sve ovisi kako razmišljamo i kako smo organizirani.
     Na slobodu se treba pripremiti, informirati, riskirati i dobro zasukati rukave, puno puta i žrtvovati nešto.
      Pošto smo slobodni sami biramo što.

Poticaji u poljoprivredi -- prvi dio

     Učili su me da je ušteđeno kao zarađeno. Usporedit ću s krumpirom. Od svih jela najzdravije i najednostavnije jelo su pole, pećeni krumpir u ljusci. Ali, naši stari su ga pekli na otvorenoj vatri, a mi ga možemo u pečnici. Najjednostavnija usporedba  tradicionalnog i suvremenog. To je dobar izbor. To funkcionira u svim granama poljodjelstva, a ja vas želim potaknuti da istražujete. Jedino tako možete napredovati.
      U ekološkom poljodjelstvu EU postoji sistem pomoći takvim uzgajivačima od strane stalnih kupaca. To nije tako neizvediv sistem kod nas, samo štogod da tražite od nekog, trebati će i vratiti. Znači, gdje je izlaz, osim da promijenim način i pristup radu? Trošim li puno u startu, moram to pokriti cijenom proizvoda!
     A, tek kvaliteta? Vraća li nas to na poljodjelstvo naših djedova? Oni su puno toga radili što je danas u suvremenoj poljoprivredi zapostavljeno. Nekad se iskorištavala slama za pokrivanje krova, što je danas postalo jako zanimljivo. Možete od balirane slame napraviti zid sa sjevera za krupnu stoku, pa natkriti trstikom, slamom s drvenim kosturom. Zar se ne bi moglo napraviti barem nadstrešnice za životinje sa slamnatim krovom umjesto što se uzimaju veliki krediti za nastambe u kojima ih zatvaramo i onda još plaćamo skupu struju koja ventilira prostor?.
     Crnogorična stabla u nizu, gustom sklopu, očiščena s donje strane od grana, mogu biti dobra zaštita od snjega, kiše, sjevernog vjetra, uz kombinaciju zida od balirane slame. Naravno velika i snažna stabla, a ispod ili pokraj  bogato pokrito tlo, kao u staji, koje čistimo od balasta, a njega skupljamo u hrpe gdje dozrijeva i postaje podesan materijal za dohranu bilja.
     Isto tako topla skloništa za sve vrste životinja mogu se napraviti od balirane slame, naravno poštujuči strane svijeta, odnosno viši zidovi se grade od sjeverne strane, a ulaz u nastambe s juga. Kad ih unište vremenske nepogode budu doprinos količini humusa.One mogu i lijepo izgledati, a neće vam trebati kredit. Kad imate fotografije s takve farme i stavite li ih na facebook evo posjetitelja koji če to željeti uživo vidjeti, a vama je to prilika da ponudite i naplatite domaća jela. Tako ste svoj posao zaokružili. Prirodni materijali u službi životinja i ljudi ljepše se uklapaju u okoliš, oplemenjujući ga, a životinje osjete blagodat koju smo im pružili.
     Moje mače razumije sve što mu kažem. Tako su i krave, koze i sve druge životinje. Nauče se spavati na određenim mjestima, osjete da li smo ljuti ili veseli, brižni i vjerujte zapamte kamo se to i kad ide na mužnju. Sve se daju izdresirati. Koke same odu na mjesta za spavanje, samo ih treba stvoriti. Zar je takav problem naslagati bale slame, malo uh izdubiti motornom pilom,. Sve pernate životinje će vam biti zahvalne, a i tlo na kojem će biti.
     Zar se otvorenim uzgojem životinja ne bi mogli smanjiti troškovi i količina ambrozije na poljima? Ekološka imanja imaju sistem paše na jednom ograđenom terenu, a kad tu više nema hrane životinje se sele na susjednu parcelu. Gnojivo koje je ostalo, starim se spojenim gumama  (poput tanjurače) razmrvi po tlu i tamo potiće rast nove trave.
     Najljepše i najzdravije piliće izlegla je koka koja je sama nanosila jaja, sakrivala se, a tada nam pokazala zašto je izbivala. Ali mi se ljudi moramo u sve miješati. Pa što im ne pustimo da se prirodno razmnožavaju. I to isto moramo platiti!? Napravite sve da to izbjegnete. Moguće je slobodan uzgoj način da to postignete.
      Težite neovisnost i  pojednostavnite uzgoj. Proučite što su uzgajali naši djedovi. Činjenica je da domaće sorte ne trebaju zaštitu, jer su otpornije.

Zalijevanje

     Važno ga je pravilno provoditi. Rekla bih da je sistem kap po kap najnježniji. Neće sabiti zemlju, isprati hranjiva, a omogućiti će biljci dobar napredak. Zato ako ste u mogućnosti to vam daje prednost.
     Ako zaljevate noseći kante  tražite bolja rješenja, jer klima je  takva da zaista treba biti spreman na sve ekstreme. Nekad je doista previše a nekad premalo vlage. Nema više ono, optimalne  klimatske promjene sa četiri godišnja doba.
     Kako god bilo zalijevajte uvečer, kad nema sunca, mlakom vodom.
     Zemlja ima svoje ritmove, kad dobro prima, tada velimo da  udiše, a to se zbiva uvečer nakon zalaska sunca, do 3 ujutro. Obrnuti proces otpuštanja, izdisanje događa se ujutro, točnije do 9 ujutro Primjenjuje se kod presadnje, zalijevanja, i ubiranja.. Poštujte to. Još ću o tome pisati. Za sad je važno da je bolje zalijevati uvečer. Zemlja bolje prima, manje isparava i više i bolje opskrbi biljke za velike vrućine. Kad tako radite one jutro dočekaju jedre i čvrste.
     Izbjegnite polijevanje biljaka, pogotovo hladnom vodom. To bi im bio šok, koji remeti prirodno kretanje sokova.
     Čim se to dogodi, to je isto kao kad padnu noćne temperature, pa su biljke nakon toga pune ušiju. To se događa zato što se biljka brani od hladnoće i šokova pa šalje više energije  i sokova u  vrhove i pupoljke. Uši to odmah prepoznaju. To je u prirodi tako, svi kukci, glodavci, razlagači od svih vrsta gljiva i gljivica bakterija jednostavno znaju gdje i u kom trenutku ima za njih hrane. Zato je i potrebno to razumjeti kako bi znali spriječiti njihovo prekomjerno razmnažanje. Bolje spriječiti nego liječiti.Obično je teže vratiti procese, tj. ozdraviti biljku.
     Zalijevanje mlakom vodom ne remeti rad mikroorganizama u tlu, zato je to važno. Prekomjeran rast gljivica zbog nedostatka mikroorganizama prouzrokuje da gljivice počnu dominirati. One uvijek dolaze iz tla.
     Zato je bitno osigurati prozračnost oko biljaka, njihovo dobro zdravlje, snagu, da ih gljivice ne savladaju. Čaj poljske preslice vratit će gljivice u tlo, ako se to dogodi. Međutim bolje je preventivno djelovati, čim primijetimo toplinu i vlagu zraka, odnosno veliku evaporaciju iz tla. Naravno da se tu prati poljoprivredne savjetnike, prognostičare, koji uvijek opominju, da je velika vjerojatnost razvoja biljnih bolesti. Isto tako površinsko okopavanje, najpliće što možete, presječe kanale kojima isparava voda iz tla. Tako isto sačuvamo vlažnost, a ako imate mogućnost taj zahvat radite navečer. Kod malčiranog tla razgrnemo malč, obavimo zahvat, i nakon toga ga vratimo.

     Snagu i rast biljaka nećemo povećati budemo li biljkama sve servirali, zalijevali svaki dan. Bolje je zaliti jače svakih nekoliko dana, a u međuvremenu neka se malo bori sama. Inače će imati plitko korijenje i neće se sama moći braniti od suše, bolesti i slično. Čim joj omogučimo upijanje hranjiva iz dubine, biljka će biti jača.
    .Češće zalijevanje primjenjujemo jedino kod visokih gredica. Tamo je bolja ocjednost i puno biljaka na malom prostoru, naročito u početku dok treba za naklijavanje, dok su mlade i plitkog korijena. To su gredice koje ne malčiramo, jer svaki i najmanji prostor maksimalno koristimo za neku biljčicu.
     Pokrivanjem površine malčem, sačuvati ćemo je od pretjeranog isparavanja vode iz tla, pa opet nećemo trebati toliko zalijevati.
     Zalijevanjem možemo dodavati hranjiva biljkama. Dok je pretjerano zalijevanje ispiranje hranjiva u dubinu. Potrebno je voditi računa o svemu i težiti ravnoteži.
     Isto tako neka se zemlja malo ohladi, neka sunce zađe, onda nastaju uvjeti kad zemlja dobro prima.
   Hladna voda je veliki šok za biljke, tako da je jako dobro omogučiti njeno zagrijavanje.