Moram napomenuti da će se čitateljima činiti da se ponavlja tematika iz već napisanih postova. U stvari, su ovo samo potvrde o iskustvu, opisane iz drugog kuta.
Dok se okolina već borila s tim napasnicima, puževima, u mom vrtu puževa nije bilo, samo je pokoji zalutao. Tada sam imala kokoši. Nisam imala posložen sistem sa sitnim šoderom, koji danas zagovaram. Držala sam ih na otvorenom u ograđenom prostoru. Danas znam da su one bile zaslužne što puževa nije bilo. Dakle to mi je bila jedna od prvih linija obrane. Tamanile su njihova jaja, puževe nisu htjele.Postoje i drugi načini.
Ova spoznaja, kao i mnoge na ovom blogu stvorene su radom, promatranjem i zaključivanjem. Tražeći jednostavniji, a odgovorniji način postupanja s životinjama i biljkama, ali isto tako ne odbacujući stara iskustva, oblikovana su zanimljiva i praktična rješenja.
Životinjski gnoj nezaobilazna je materija kod gradnje komposta. Tamo ga treba stavljati i tim putem ga upotrebljavati u vrtovima. Čak štoviše držim da svako domaćinstvo treba imati nekoliko kokica koje će ga kontinuirano stvarati. Važan je za brži rast bilja, a što su biljke snažnije to su puževima manje zanimljive.
Kokošji gnoj je materija po kojoj sve brzo raste. On je pun dušika i biljke ga vole. Može se ga razmutiti u vodi i zalijevati kompost, ali i povrće direktno. Njegova direktna upotreba opravdana je stoga što dušik ionako ispari u atmosferu, ako se ne ugradi odmah u biljke. To pravilo o isparavanju vrijedi isto tako i u kompostu. U skladu s tom činjenicom važno je naglasiti kako pogoduje rastu svog zelenila, pa i divljih biljaka. Češće je potrebno plijeviti što je uistinu pravi blagoslov jer je to (također ) dobra hrana za kokoši. To je svojevrsna izmjena tvari, ubrzana, koja potiče česte zahvate obavljane od strane čovjeka.
Čupajući korov često se naiđe na jaja puževa. Tada možemo taj dio zemlje nagrnuti na lopatu i ponuditi kokošima. Može i obrnuto,tj. da njih stavimo da pročeprkaju na nekoj gredici. Nikad to čovjek neće tako pokupiti kao pernate životinje svojim kljunom. Može se napraviti kavez bez dna veličine gredice,(odnosno da njene proporcije odgovaraju veličini gredice) pa kad one sve lijepo prekopaju jednostavno se preseli na drugo mjesto. To je vrlo jednostavno i praktično rješenje za prazna mjesta, prazne gredice koje tek treba zasaditi. Ovaj postupak može se ponavljati kod svake izmjene kulture.
Puževa jajašca jednostavno postoje i treba ih ukloniti, što je lakše nego pobirati puževe. Trenutno su puževi velika smetnja. To mogu postati i neki drugi stanovnici tla. Zato je dobro imati takve domaće kljunove, vrlo vrijedne i šteta je da ih je zabranjeno držati. Kokoši još počiste sve ono što ostane od pripreme obroka, kore krumpira (kuhane), jabuka,sve se može pomiješati sa mljevenim kukuruzom i biti njima hrana, a njihov gnoj hrana mikro organizmima u tlu , odnosno kompostu što opet stvara novi ciklus materije kojom se sve hrani.
Tako postavljeno kruženje tvari zapravo je lanac dobre zdrave kontinuirane razmjene, primjer samodostatnosti.
To sve moguće je jedino tako da kokoši budu na otvorenom, ali da se njihov gnoj svejedno skuplja što je opisano u postu o kokošima.
Na taj način kontroliramo što i kako se hranimo i kakvu materiju unosimo u svoje tijelo, što je od velike važnosti za zdravlje.
Moguće je kupiti briketirani kokošji gnoj organske prirode, no međutim njegov sastav ipak je upitan. Držati svoje životinje, za koje znamo što jedu držim da je puno mudrije. To je zatvoren krug koji odlično funkcionira. Tada znamo porijeklo svega i nema iznenađenja u kvaliteti hrane koja se nađe na tanjuru.
Može se držati kokice na način kako to danas ljudi rade, u nekom ograđenom dijelu dvorišta, na zemlji ili betonu, ali, to je način da izmet ostaje na licu mjesta i kiša ga ispere u dubinu ili ga operemo s vodom, a teren s vremenom postane prezasićen otpadom.
Dušik isparava ako ga se ne ugradi u kompost, odnosno u biljke. pogotovo kad je toplo. Kokoši budu u tom otpadu, pa mogu i oboljeti, a stvaraju se i neugodni mirisi. Ne preživi nijedna travka i svo zelenilo ubrzo nestane, jer ga kokoši pokljucaju skupa s korijenom. U takvom mediju gdje nema trave, nema ni kamenčića, nego utabani otpadni materijal i zemlja, životinjama nije dobro. Ovo je uvrježen način držanja. Najgore u svemu tome je kad cipelom zagazimo u taj kokošji izmet. Tako se radi godinama (ili zatvoren prostor). Oba ta načina imaju svoje nedostatke, što zdravstvene, funkcionalne, što u smislu nečeg lijepog, jer tužne i prljave životinje ne mogu biti zdrave niti lijepe.
Sitni kamenčići su jako važna tvar za kokošje zdravlje, najjeftinija, jer priroda njome obiluje i oni im pomažu u razgradnji hrane. Kokoši su kao kemičari koji rastope kamen da bi ga ugradili u organsku tvar i tako je obogatili mineralima. Čovjek se samo treba pobrinuti da to sve dospije na pravo mjesto. Vrlo je važno osigurati sitno kamenje, u dovoljnoj količini, pa je zato najmudrije jednostavno držati kokoši na tome, tj osigurati takav drenirani teren ( dobro ocjedan, gdje se voda neće zadržavati), a zelenilo jednostavno čupati u vrtu i dodavati kao zelenu svježu hranu. To je dobar krug.
( Znalci koji se bave klanjem domaćih kokoši pri vađenju iznutrica sigurno su negdje memorirali sastav njihova želuca. To je pokazatelj istinitosti ove teorije o kamenčićima, jer se nekad kupovalo žive kokoši za blagdane i nedjeljne ručkove. Bilo je posve normalno naći kamenje u kokošjem želucu.)
Kad se u vrtu stalno nešto čupka, rahli tlo, s površine nekih 10cm, puževima se smanjuje mogućnost stvaranja njihovih gnijezda. Uklanjanjem svih donji listova na većini biljaka, smanjuje se prostor gdje se oni kroz dan sklanjaju, pa se tako stvaraju višestruke koristi od vrlo jednostavnih zahvata, rukom..Tada više ni divlje biljke nisu nepoželjne u dvorištu, nego dapače budu izvor raznovrsne materije, koju pretvaramo u hranu za kokoši.
Osim toga divlje biljke često imaju intenzivan miris koji može pogodovati smanjenju broja puževa golaća, malo čvršću teksturu, oštriju ovojnicu i slično. Činjenica je da se u zadnje vrijeme travnjaci pretvaraju u neprirodne jednolične površine bez široko lisnih i divljih biljaka. To pričinjava štete, vrlo dalekosežne, ako već sad treba posezati za tvarima koje suzbijaju golaće. (Nemaslug?!! )
Uporno savjetujem prirodan pristup, jer odlično funkcionira, budući se kokošji izmet na dnevnoj bazi može skupljati s šodra,(sipine) na kojoj su životinje. To sakupljeno gnojivo djelomično ima sastav poput kamenog brašna, ali daleko bolje nego kameno brašno, jer sadrži i dušik. U kupljenom kokošjem briketiranom gnoju nema tih razgrađenih kamenčića (možda u nekom kvalitetnijem da), ali zato može sadržavati ostatke lijekova i umjetnih dodataka.
Te životinjice, beskorisne tvari pretvaraju u hranu za biljke. Pravo čudo prirode, koje nam daju hranu u obliku jaja. Ljuske od tih jaja još su jedno čudo prirode prepuno kalcija. Potopimo li ljuske od jaja u vodu dobijemo odlično tekuće gnojivo, koje bitno pojačava cvatnju biljaka.
Zimski period možemo ovako organizirano gospodarenje održavati tako da prikupljamo kokošinjac sa šodra u neku posudu. Nikako nećete uspjeti pokupiti čisti izmet,jer će se uvijek zalijepiti malo kamenčića. Tada kamenčiće isperemo samo u grubo. Vodu s otopljenim gnojem se može pomiješati s piljevinom,slamom, kartonom i onda jednostavno dodati u kompost, kako kompost ne bi bio premokar. Premokar kompost će se teško zagrijavati, pa se tada usporava razgradnja.
Ispiranje do čistoga obavlja se kad zatopli i može se kod vegetacije i sadnje obilato iskoristiti. Oprano sitno kamenje lijepo vratimo kokošima i tako se ciklus nastavlja.
Ne treba se bojati ovakvog načina gospodarenja otpadom, jer je to vrlo jednostavno. Lako se odvoji kamen i kokin izmet, jer kamenčići u vodi potonu na dno. Vodu sa poželjnom tvari izlijemo tamo gdje je potrebna, a na kamenčiće nalijemo čistu, svježu vodu, promiješamo, trenutak pričekamo da oni padnu na dno i tada vodu izlijemo. Postupak odlično funkcionira.
Tim načinom održavanja dobivamo hranu za sve živo na svom domaćinstvu. Za nju znamo porijeklo, a nije potrebno puno truda i vremena da bi sve to održavali. Samo se stvore dobri uvjeti i sve funkcionira.
Nadalje, držanje životinja ionako uključuje brigu i čišćenje, koje god vrste životinja imali. Ljudi su doslovno svjesni da sve to ima svoj miris. Po tome se čak prepoznaje koje vrste životinja domaćinstvo posjeduje.
Red i čistoća koja se stvori ovim opisanim načinom, eliminira sve neugodne mirise, a maksimalno iskorištava sve resurse. O ukrasu, ugodi za sva osjetila voljela bih dobiti povratne informacije od mojih čitatelja.
Funkciju kljunova čistača, u mojem vrtu preuzele su ptice kosovi, koji se kod mene gnijezde i dolaze u velikom broju, na blizinu od pola metra. Kao da osjećaju da su dobro došli, da im se veselim. Postavljam im i posude s vodom, a oni se tamo lijepo vrpolje i kupaju.
Dakle sve su to mjere zaštite od puževa. Kad nema kokica njihovu ulogu preuzmu ptice. Na čovjeku je samo da stvara uvjete kako bi se one zadržavale u vrtu.
Ovaj post će se i dalje obogaćivati i nadopunjavati, jer se i dalje radi na uspostavi ravnoteže i puno se promatra.
Nema komentara:
Objavi komentar