Poticaji u poljoprivredi -- prvi dio

     Učili su me da je ušteđeno kao zarađeno. Usporedit ću s krumpirom. Od svih jela najzdravije i najednostavnije jelo su pole, pećeni krumpir u ljusci. Ali, naši stari su ga pekli na otvorenoj vatri, a mi ga možemo u pečnici. Najjednostavnija usporedba  tradicionalnog i suvremenog. To je dobar izbor. To funkcionira u svim granama poljodjelstva, a ja vas želim potaknuti da istražujete. Jedino tako možete napredovati.
      U ekološkom poljodjelstvu EU postoji sistem pomoći takvim uzgajivačima od strane stalnih kupaca. To nije tako neizvediv sistem kod nas, samo štogod da tražite od nekog, trebati će i vratiti. Znači, gdje je izlaz, osim da promijenim način i pristup radu? Trošim li puno u startu, moram to pokriti cijenom proizvoda!
     A, tek kvaliteta? Vraća li nas to na poljodjelstvo naših djedova? Oni su puno toga radili što je danas u suvremenoj poljoprivredi zapostavljeno. Nekad se iskorištavala slama za pokrivanje krova, što je danas postalo jako zanimljivo. Možete od balirane slame napraviti zid sa sjevera za krupnu stoku, pa natkriti trstikom, slamom s drvenim kosturom. Zar se ne bi moglo napraviti barem nadstrešnice za životinje sa slamnatim krovom umjesto što se uzimaju veliki krediti za nastambe u kojima ih zatvaramo i onda još plaćamo skupu struju koja ventilira prostor?.
     Crnogorična stabla u nizu, gustom sklopu, očiščena s donje strane od grana, mogu biti dobra zaštita od snjega, kiše, sjevernog vjetra, uz kombinaciju zida od balirane slame. Naravno velika i snažna stabla, a ispod ili pokraj  bogato pokrito tlo, kao u staji, koje čistimo od balasta, a njega skupljamo u hrpe gdje dozrijeva i postaje podesan materijal za dohranu bilja.
     Isto tako topla skloništa za sve vrste životinja mogu se napraviti od balirane slame, naravno poštujuči strane svijeta, odnosno viši zidovi se grade od sjeverne strane, a ulaz u nastambe s juga. Kad ih unište vremenske nepogode budu doprinos količini humusa.One mogu i lijepo izgledati, a neće vam trebati kredit. Kad imate fotografije s takve farme i stavite li ih na facebook evo posjetitelja koji če to željeti uživo vidjeti, a vama je to prilika da ponudite i naplatite domaća jela. Tako ste svoj posao zaokružili. Prirodni materijali u službi životinja i ljudi ljepše se uklapaju u okoliš, oplemenjujući ga, a životinje osjete blagodat koju smo im pružili.
     Moje mače razumije sve što mu kažem. Tako su i krave, koze i sve druge životinje. Nauče se spavati na određenim mjestima, osjete da li smo ljuti ili veseli, brižni i vjerujte zapamte kamo se to i kad ide na mužnju. Sve se daju izdresirati. Koke same odu na mjesta za spavanje, samo ih treba stvoriti. Zar je takav problem naslagati bale slame, malo uh izdubiti motornom pilom,. Sve pernate životinje će vam biti zahvalne, a i tlo na kojem će biti.
     Zar se otvorenim uzgojem životinja ne bi mogli smanjiti troškovi i količina ambrozije na poljima? Ekološka imanja imaju sistem paše na jednom ograđenom terenu, a kad tu više nema hrane životinje se sele na susjednu parcelu. Gnojivo koje je ostalo, starim se spojenim gumama  (poput tanjurače) razmrvi po tlu i tamo potiće rast nove trave.
     Najljepše i najzdravije piliće izlegla je koka koja je sama nanosila jaja, sakrivala se, a tada nam pokazala zašto je izbivala. Ali mi se ljudi moramo u sve miješati. Pa što im ne pustimo da se prirodno razmnožavaju. I to isto moramo platiti!? Napravite sve da to izbjegnete. Moguće je slobodan uzgoj način da to postignete.
      Težite neovisnost i  pojednostavnite uzgoj. Proučite što su uzgajali naši djedovi. Činjenica je da domaće sorte ne trebaju zaštitu, jer su otpornije.

Zalijevanje

     Važno ga je pravilno provoditi. Rekla bih da je sistem kap po kap najnježniji. Neće sabiti zemlju, isprati hranjiva, a omogućiti će biljci dobar napredak. Zato ako ste u mogućnosti to vam daje prednost.
     Ako zaljevate noseći kante  tražite bolja rješenja, jer klima je  takva da zaista treba biti spreman na sve ekstreme. Nekad je doista previše a nekad premalo vlage. Nema više ono, optimalne  klimatske promjene sa četiri godišnja doba.
     Kako god bilo zalijevajte uvečer, kad nema sunca, mlakom vodom.
     Zemlja ima svoje ritmove, kad dobro prima, tada velimo da  udiše, a to se zbiva uvečer nakon zalaska sunca, do 3 ujutro. Obrnuti proces otpuštanja, izdisanje događa se ujutro, točnije do 9 ujutro Primjenjuje se kod presadnje, zalijevanja, i ubiranja.. Poštujte to. Još ću o tome pisati. Za sad je važno da je bolje zalijevati uvečer. Zemlja bolje prima, manje isparava i više i bolje opskrbi biljke za velike vrućine. Kad tako radite one jutro dočekaju jedre i čvrste.
     Izbjegnite polijevanje biljaka, pogotovo hladnom vodom. To bi im bio šok, koji remeti prirodno kretanje sokova.
     Čim se to dogodi, to je isto kao kad padnu noćne temperature, pa su biljke nakon toga pune ušiju. To se događa zato što se biljka brani od hladnoće i šokova pa šalje više energije  i sokova u  vrhove i pupoljke. Uši to odmah prepoznaju. To je u prirodi tako, svi kukci, glodavci, razlagači od svih vrsta gljiva i gljivica bakterija jednostavno znaju gdje i u kom trenutku ima za njih hrane. Zato je i potrebno to razumjeti kako bi znali spriječiti njihovo prekomjerno razmnažanje. Bolje spriječiti nego liječiti.Obično je teže vratiti procese, tj. ozdraviti biljku.
     Zalijevanje mlakom vodom ne remeti rad mikroorganizama u tlu, zato je to važno. Prekomjeran rast gljivica zbog nedostatka mikroorganizama prouzrokuje da gljivice počnu dominirati. One uvijek dolaze iz tla.
     Zato je bitno osigurati prozračnost oko biljaka, njihovo dobro zdravlje, snagu, da ih gljivice ne savladaju. Čaj poljske preslice vratit će gljivice u tlo, ako se to dogodi. Međutim bolje je preventivno djelovati, čim primijetimo toplinu i vlagu zraka, odnosno veliku evaporaciju iz tla. Naravno da se tu prati poljoprivredne savjetnike, prognostičare, koji uvijek opominju, da je velika vjerojatnost razvoja biljnih bolesti. Isto tako površinsko okopavanje, najpliće što možete, presječe kanale kojima isparava voda iz tla. Tako isto sačuvamo vlažnost, a ako imate mogućnost taj zahvat radite navečer. Kod malčiranog tla razgrnemo malč, obavimo zahvat, i nakon toga ga vratimo.

     Snagu i rast biljaka nećemo povećati budemo li biljkama sve servirali, zalijevali svaki dan. Bolje je zaliti jače svakih nekoliko dana, a u međuvremenu neka se malo bori sama. Inače će imati plitko korijenje i neće se sama moći braniti od suše, bolesti i slično. Čim joj omogučimo upijanje hranjiva iz dubine, biljka će biti jača.
    .Češće zalijevanje primjenjujemo jedino kod visokih gredica. Tamo je bolja ocjednost i puno biljaka na malom prostoru, naročito u početku dok treba za naklijavanje, dok su mlade i plitkog korijena. To su gredice koje ne malčiramo, jer svaki i najmanji prostor maksimalno koristimo za neku biljčicu.
     Pokrivanjem površine malčem, sačuvati ćemo je od pretjeranog isparavanja vode iz tla, pa opet nećemo trebati toliko zalijevati.
     Zalijevanjem možemo dodavati hranjiva biljkama. Dok je pretjerano zalijevanje ispiranje hranjiva u dubinu. Potrebno je voditi računa o svemu i težiti ravnoteži.
     Isto tako neka se zemlja malo ohladi, neka sunce zađe, onda nastaju uvjeti kad zemlja dobro prima.
   Hladna voda je veliki šok za biljke, tako da je jako dobro omogučiti njeno zagrijavanje.

Podsadnja

        To vam nema veze sa službenom poljoprivredom. U njoj vlada samo monokultura. Budući da je vrijeme velikih promjena na svim razinama, došlo je vrijeme da se i tu uhvatimo u koštac s njima.
        Prihvatimo dakle, da ni jedna kultura neće rasti najbolje, biti najvitalnija, sama. Potpuno je neprirodno da tlo bude ne pokriveno i priroda će se sama pobrinuti da je pokrije.
           Šuma je mjesto na kojem vidimo kako to funkcionira. Tamo je tlo stalno pokriveno. Sasvim je normalno da se vrsta bilja bitno razlikuje, ispod stabala, ali tamo je i bolja kakvoća tla. Nekad smo upravo u šumu odlazili po najbolju zemlju da bi u nju posadili ukrasno bilje. Možemo birati između malčiranja i nekih biljaka koje se slažu s glavnom kulturom, a može i jedno i drugo u kombinaciji.
           Puno posla? Da, istina... Možda da ostavite malo ne dirnutog dijela, smanjite ulaganja i usmjerite se na dio koji ćete moći obraditi na ovaj način. Tu će vam priroda odmah priskočiti u pomoć, jer ćete ne miješajući se u prirodne procese stvoriti stanište mnogim malim i većim biljnim i životinjskim vrstama. Nekad su naši stari radili trodijelno poljodjelstvo, tako da je jedna parcela uvijek odmarala.
           Poriluk i mrkvu sijte na istu gredicu, u naizmjeničnim redovima. Neka zajedno rastu rajčica i zeljarice, salata i paprika, paprika uz pelin, neka ju preraste, nema veze, dragoljub ispod voćaka, jagode i luk. Neven je ljekovita biljka čije cvijetove možete brati cijelu vegetaciju. Time osigurate da nije preveliki, da ne preraste glavnu kulturu, a dobar vam je posađen i u bučama, pravi malo sjene i u rajčici i u kukuruzu, zašto ne. Bolje i to nego bilo koji korov. Može i ta kombinacija s visokim grahom kako su sadile naše bake. Da, treba ga ići skupljati, znam, ručno! Bitan je uspjeh, kakvoća proizvoda. Trenutak kada ćemo to raditi biramo sami prema svom nahođenju.
           Nekad se pšenica ubirala noću, dok je bilo manje vruče, a noćna vlaga sprečavala rasipanje sjemena. Možete ustati ranije čim se razdani pa poslije odspavate.  Može biti više hrane, nego što biste je kupili novcem radeći kao pekar, noću.. Sami birate, ali pustite da vam priroda pomogne. Ona je dobar saveznik samo joj ugodite. Istovremeno tako ugađate i sebi, hraneći se zdravijom hranom, krećući se po svježem zraku i cijelo vrijeme živeći usklađeni s prirodom i lijepim stvarima.
            Neko voli raditi po suncu. U tom slučaju sadite biljke koje ga vole kao i vi. Sve ljekovite cvijetonosne biljke ga vole. Spojite to sa održavanjem livada sa koje ćete ubirati razno ljekovito cvijeće, a može  uz to i pčelinjak, gnijezda bubamara, te svih drugih divljih kukaca neophodnih u prirodi.
            Ja u svom vrtu gdje imam visoki grah, ako bude mjesta stavim i niskog, bolje nego da mi raste korov. Sljedeće godine na to mjesto može ići nekakva zeljarica, jer će grah ostaviti u tlu jako puno dušika. Uzgojim si ga u velikim čašama od pola litre i duboko posadim da ga ne treba nagrtati. Samo posadim i malčiram i manje zalijevam jer ima mogućnost sam doći do vode. To je isto primjer za podsadnju.
        Svugdje gdje ima mjesta stvarajte osmišljene kombinacije bilja (podsadnja) čime osiguravate osim "jedne žetve više", gusti sklop bilja, u koji priroda nema gdje smjestiti divlje biljke koje će vaše kultivirane staviti pod svoju dominaciju. Osim toga ona uvijek nađe način da poneku smjesti upravo tamo gdje toj vrsti odgovara. Svaka od tih biljaka ostaviti će svoje materije kad odumre, a već za života obogaćivati će tlo svojim, mirisom, raznim supstancama koje sadrži. Zato je i važno kombinirati biljke koje se dobro podudaraju i međusobno štite i pomažu. Tako stvaramo zdrave biljke i ne dopuštamo razvoj bolesti i štetnika. Ostavljamo k tome i zdravo tlo za sljedeću kulturu, u kojem ne dominiraju štetnici i bolesti. I naravno, sljedeće godine nemojte saditi istu vrstu bilja, nego nešto što će se moći služiti zaostalom materijom u tlu.
        Često puta u našim vrtovima i kompostima naći ćemo prekrasne primjerke kultiviranih biljaka, čije sjeme je izniklo po nekim prirodnim zakonima i nema im premca po snazi, bujnosti i ljepoti. One nose odlične karakteristike i dobar su materijal za sjeme. Takve biljke su prava blagodat i čuvajte ih i cijenite.

DOBRO SE SLAŽU;
     KRUMPIR I HREN
     BLITVA I NISKI GRAH ILI MAHUNA
     MRKVA I LUK, PORILUK ILI ČEŠNJAK
     JAGODE I LUK
     RAJČICA I ZELJARICE
     VISOKI I NISKI GRAH
     PAPRIKA I SALATA

NOVOZELANDSKI ŠPINAT ispod svega što uzgajamo u visinu. Uspio je ispod krastavaca, paradajza, mahuna. Sam je iznikao i tamo bio najljepši. Presađuje se teško. Jedino s korijenovom balom , što znači, posijana u čašu pa kad ju preraste tada se presađuje.
Celer odbija leptira kupusara. Isto to radi i rajčica. Njene listove kod najezde namočite  na tri sata i time prskate. Znači pregršt listova paradajza i dvije litre vode na tri sata i imate sredstvo protiv leptira kupusara. Budite uporni, jer ako je najezda trebati će ponoviti. Kod mene su tako bježali da ih je bilo posvuda (na staklima, šalaporkama u travi na drugim biljkama) u nadi da će naći opet tako krasno i slasno mjesto za razmnožavanje.
Uz krumpir nemojte saditi rajčicu i grašak, uz radić peršin. Vlasac izbjegavajte saditi uz kupusnjaće, grah, grašak i poriluk. Špinat nemojte saditi uz ciklu.
       Uglavnom iskoristite prostor između biljka s dužom vegetacijom za one biljke koje kraće vrijeme rastu, poput salate, špinata rotkvica. Zgodno vam je to imati u redovima, što radi urednosti, što radi spretnosti, pa do onog da uvijek znate jeli  nešto izniklo.

Problemi s puževima

        Moramo im priznati, kao ljutom neprijatelju, da su mudri. Ne znam da li je to pravi izraz, ali u svakom slučaju stvorovi koji uspješno dignu živac, jer smo često nemoćni pred njihovom snagom za preživljavanjem. Još one s kučicom toleriram, ali balavci.....
        Sjećam se jedne radio emisije, kontaktnog oblika vezane za poljoprivredu. U njoj je žena izjavila: " Ne znam kako se vi svi nosite s puževima. Ove ih je godine strahovito mnogo, a sigurna sam da bi ih bilo još mnogo više da ih moja susjeda i ja ne koljemo. To bi plazilo po cijelom gradu"
         Hm, u tome i jest problem. Ne ih ubijati!!!! Prvo pravilo, jako važno. Suzdržite se mržnje, jer su vam smazali najljepšu jagodu, obrstili salatu i slično.
         Najezda če se dogoditi, budete li im stvarali stanište. Neprosušena trava, poleglo lišče svakog bilja, odnosno ono koje je na tlu u kišnom periodu, a u vegetaciji. Uvijek  je najbolje uklanjati takva staništa. Čak i ukrasne biljke mogu biti lijepe ako im uklonimo donje najstarije listove, dapače, prosušimo, usitnimo, te tako u sušnom razdoblju spriječimo isparavanje vode iz tla, jer time možemo malčirati. Da, ima i onih potpuno niskih biljaka, a one nam mogu biti kao mamac, jer u kamenjarkama ćete ih u toku dana dok spavaju tamo, najviše sakupiti.
         Savršeno stanište je salata. Nju  možete uvijek imati u vrtu, na način da ubirete vanjske listove, velike. Tako neće ležati na zemlji, pa se ni ispod neće množiti puževi. Najbrže če vam prispjeti, bez presadnje, samo rijeđe posijanu. Trgajte vanjske listove, osiguravajući tako, prozračnost oko biljke. Tako konzumirate povrće prepuno klorofila i vitamina, zrelo, zeleno, a ona nastavlja rasti, od nježne sredine koja je žuta i u kojoj nema još toliko vitamina.
         E, sad kamo s puževima dok ih polovimo na pivo, ubiremo rukavicom i sl. Postoji način da ih spalimo, te pepelom posolimo po vrtu. Isto tako ne vole sunce. Ono im isušuje sluz, pa se ne mogu kretati. Ja sam ih znala staviti u posudu i pokriti staklom, ili potopiti u vodu pa kad se raspadnu tom vodom prskati po tlu. 
         Nisam pristalica ubijanja, tako da odnesite ih na neko drugo stanište, u neki šumarak. Dajte im ono što vole, poštujući prirodu. Dajte im SJENU i vlagu ali da ne mogu dogmizati do vaše hrane. Pri tome će odvod kišnice koji ide direktno u kanalizaciju biti dobar.
         Inače, sunce ih prosuši, tako da se mrve. To sam doznala tako da su nekoličina njh, spašavajuči se iz kanalizacijske cijevi dospjeli na zid kuće, gdje ih je sunce dokrajčilo. Nisu imali snage više doći do hrane, koja bi im omogučila da proizvedu sluz i tamo su zaglavili.
         Možete imati i one prelijepe patke, koje ih jedu. Jedu ih i ježevi, ali oni žele i stanište. Malo terena koji nije dirala ljudska ruka, još bolje kompostne hrpe. U njima ježevi  prespavaju zimu, dišući pod toplim pokrivačem, bučno i snažno kao čovjek u dubokom snu.
      Tikvice i buče su puževima poslastica. One koje sam kod sadnje podigla su neoštećene. Grašak koji je direktno posijan ne stigne izrasti, kako ga pojedu. Zato je snažan rast biljke, malo odrvenio, očvrsnut, već pred cvatnju, ključan u  obrani nasada od puževa.To postižemo s uzgojem presadnica u čašama, a dobro je da su malo veče zapremnine. Tako postižemo snažan razvoj korjena, što rezultira bujnijim rastom.  Jer kad su biljke snažne, odrvenjele, nepolegnute, nego čvrsto uzdignute, lakše ih je očuvati, a ako ih malo pojedu ne nastane takva šteta.
           Istražujte strpljivo. To je najvažnije u radu s biljkama i općenito prirodom. To daje veće rezultate nego sila.
           Preporučujem da krenete raditi u bio-dinamičkom stilu. Metoda koju ona njeguje ima zaista efekta. To sam se uvjerila sama. Potrebno je jedino odlučnosti, točnosti i podosta vremena, ali je uspjeh zagarantiran,a što je još važnije nije agresivan za okolinu.
           Da bi se shvatio način rada u ovakvoj zemljoradnji dobro je pročitati knjigu " Tajni život tla", jer ona gradi bazu za razumijevanje.
            U ovako kišnoj godini nije vrijeme za malčiranje, jer to je način kako da puževima omogučite odlično razmnožavanje.
            17 07 2016 nastavljam ovu temu. Proteklo vrijeme stvorilo je mnogo iskustava,a budući da ne posežem za nikakvim sredstvima s kojima bi suzbila puževe, ponešto su me naučili.
             Novi post nazivam:" Kako nadmudriti golače"
           
           

Ruke

      Ovaj naslov vezan je za mišljenje jedne mlade osobe koja mrzi poslove oko zemlje. Sjeća se kad je pomagao svojoj obitelji u težim i većim radovima u polju. Kao dječarac od nekih 10 god upoznao se sa surovosti rada na selu i poslovima u poljoprivredi. Shvatio je na vrijeme da ovakav način nije nešto od čega se može dobro i zadovoljno živjeti, stvarati, nego raditi od jutra do sutra, imati oštećene ruke, pogrbljena leđa, stalno biti umoran i znojan,  s duboko izbrazdanim licem, punim briga i  kredita. Nadalje, to ježivot  bez godišnjeg odmora, odmaka od svakidašnjice, prisilne preplanulosti na samo nekim dijelovima tijela. Život s "MORAŠ"  bez vremena za sebe, obitelj, stalno se odričući i grčeći u nedostatku novca.
      To je model razmišljanja koji smo dobili u nasljeđe. Ništa ne mijenjamo, nego tako kako su nas učili, a da bi se modernizirali gledamo imati veči traktor od susjeda. Sve treba brzo izrasti i biti veliko.
       U međuvremenu čovjek je izmislio kemijska sredstva, da poštedi svoje ruke od motike i žuljeva, velike i male strojeve, da im budu na pomoč u svakom zahvatu. Sve je to prošlo ovo naše ljudsko društvo, da bi rad rukama opet došao na cijenu. Zapravo, još nema dobru cijenu. Cijenu ima zdravlje koje smo izgubili, psihičko i fizičko, narušena skladnost obitelji, lijekovi, hrana sumnjiva porijekla, koja nas dodatno ugrožava, a na kojoj zarađuju velike korporacije koje iscrpljuju nečije živote, i tako u krug. Zato tvrdim da je rješenje u našim rukama. Pogotovo kod ljudi koji su to na vrijeme shvatili. Oni će  promijeniti razmišljanja ljudi poput mladiča s početka priče.
   
     Ruke nečemo oštetiti. Krivo je to i uvriježeno mišljenje. Kad je zemlja rahla, puna humusa, kad nisu potrebni teški alati, kad ne okopavamo samo zato da bi uklonoli korov, nego malim alatom i podsadnjom i kombinacijom biljaka održavamo ravnotežu, tada mogu i ruke biti njegovane. Osim toga možemo utrljati malo" Melema" tako da ih kasnije lakše operemo. On se bazira na vosku iz ovčje vune, lanolinu.
         Najradije radim bez rukavica, tek za one grube zahvate, gdje bi se mogli dobiti žuljevi, nabosti na trnje, obojiti  kožu, to radim s rukavicama. Uglavnom se zemlju drži  prljavom,sve poslov vezane za nju manje vrijednim,a ljude koji se time bave se potcjenjuje. Sve to nije tako, time se nikad nisam mirila, nego mi je to bio dodatni poticaj da to dokažem.
         Činjenica je da je biovrtlarenje način obrade pun ručnog rada, što uopče nije ni loše ni hendikep. Tako smo bliže sebi i zdraviji, svjesni korisnosti rada rukama, od psihološkog aspekta do kvalitete onog što pojedemo, pa do kretanja koje je vrlo poželjno u svim dobnim skupinama ljudi.
        Osim toga, koja je samo dobrobit druženja, a ovdje i bake i mame, tate i djeca mogu zajednički kvalitetno provoditi vrijeme, učeči, družeči se, upoznavajući vrste povrća, okuse, mirise, a na kraju, gdje je ponos zbog uspjeha kad se nešto servira na stol. Tko će odbiti kušati nešto u čemu je dao svoj doprinos radom, od zaljevanja, pljevljenja, ubiranja? Sve je to nemjerljivo. To nam ozdravljuje porodice i društvo u cjelini,  uljepšava život i  okružje u kojem boravimo, krećemo se, što je ključno za gubitak kilograma, dobivanje mišične mase, ventiliranje pluća. Tada nećemo imati toliko vremana, a ni potrebe, zapaliti jednu ,a ako baš i to poželimo manje ćemo štete nanositi svojim bližnjima
       Možemo li nekim novcem kupiti zadovoljstvo učinjenim, zdravlje, i koliku cijenu može imati naš život s prirodom i u skladu s bližnjima, osjećajem korisnosti i doprinosa društvu u kojem smo izgubili posao, a našli smisao daljnjeg stvaranja upravo ovdje na zemlji. I zato, ona nikako nije prljava. Ona nas liječi, hrani, ona nam vraća tako kako joj mi dajemo.
       Punim srcem pozdravljam svoje istomišljenike i sve čitatelje  koji se zadržavaju na ovim mojim i Vašim  stranicama.

Kokoši

      Ovo je jako lijepa i vrijedna životinja. Treba imati svoj prostor da nam ne uništi povrtnjak. Može pojesti sav zeleni neupotrebljiv materijal, a za uzvrat dati odličnu materiju u najsvježijem i najzdravijem obliku. To ovisi o tome kako s njima postupamo i čime ih hranimo.
      Uvriježeno je mišljenje da u gradu ne možemo držati kokice, da su prljave, da smrde, da prave nered, da skupljaju štakore. E, to sve nije istina, ako poštujete  sve što ću ovdje napisati. Naprotiv, one će pojesti sve ono što nećete vi, pa neće doći štakori i miševi privučeni mirisom otpada koji ste stvorili. Zašto ima puno štakora u velikim gradovima, a tamo se sigurno ne hrane kokoši????
      Boja njihova perja, jutarnji pjev pjetlića, prisnost koju će imati na ovaj način, spojeno s lijepom nastambom, zelenim okružjem u kojem će uživati i oni i vi, to je način koji ću vam ovdje prikazati. Vjerujte, od takvih zdravih životjnja dobit čete dnevno toliko jaja, koliko kokica imate. Jedne te iste kokice žive u mom dvorištu i do7 godina. Već se tako poznamo da kad donesem hranu, one ne bježe nego dolaze k ruci. Jedu iz nje, poznam njihovo javljanje, dobiju imena. One imaju također osobnosti u ponašanju. Primjerice, imala sam  jedno vrijeme dvije kokice potpuno različitih apetita. Jedna je živjela samo od zelenoga, a druga se hranila samo puževima. Znali smo je pratiti po vrtu, rukom pomicati biljke, a ona je kljucala  samo puževe, (fenomenalno). Samo je u zemlju obrisala kljun da bi mogla dalje jesti.
      Moje kokoši jedu sav otpad iz kuhinje pomiješan mljevenim kukuruzom. Dakle tu idu, kuhane krumpirove kore, jabučne nakon što popijemo njihov čaj, samljevene lupine jaja, ostatke s tanjura. Gulimo li korjenasto povrće, mrkvu, krumpir, čičoku, celer, možemo skuhati ostatke i dati njima. Gulimo li krastavce, buče, pasiramo li grah, osobito soju za mlijeko, tako da ostane gusti dio (okara), opet dajemo pomiješano s mljevenim kukuruzom, naravno neke ostatke moramo prokuhati i ocijediti da bi im bilo prihvatljivo. Prerađujemo li bobičasto voće pasirajući, ostanu nam koštice. Ako ih je mnogo, možemo ih prosušiti i malo pomalo umiješati u hranu za kokoši..
      Ako želimo imati lijepe i zdrave životinje nije na odmet davati usitnjenu koprivu. Može biti sušena i usitnjena te ju tako imamo cijele godine.Dobro ju je samo opariti kipučom vodom. Kokoši po tome imaju uvijek crvene, zdrave, krijeste .One su pokazatelj snage i zdravstvenog stanja životinja, ukras na njihovim tijelima. Stalno im treba biti dostupno sitno kamenje (sipina). To im je potrebno za probavu, čvrstu kakicu, što je isto pokazatelj njihovog zdravlja.Njihov želudac je koncipiran tako da se u volji (crop ) hrana pomoću  posebnih gastrolita omekšava. Njihov treći, mišićni želudac( gizzard ) drobi i probavlja  hranu pomoću kamenčića.

volja (crop) i mišićni želudac (gizzard)  imaju važnu
ulogu u probavi

      Zimi im mora biti toplo, a ljeti moramo izbjegnuti preveliko zagrijavanje nastambi, odnosno prostora na kojem se zadržavaju. Ogradite im. Tako dobijete prostor koji najprije ozelenite, crnogoricom sa sjeverne strane, ukrasnim grmljem, koje slobodno obrezujete ili je lijepo cvatnjom. Žičana ograda se može i ne mora vidjeti. Možete pustiti penjače, naime dobro bi bilo spriječiti izlijetanje kokica van, tako da visina ograde mora biti veća što su one manje. Znači biljke penjaći vam mogu biti od  pomoći kod uljepšavanja vašeg i njihovog životnog prostora. Napravite tako da ih vi možete promatrati, vaša djeca, unuci, da ne pitaju iz koje tvornice dolaze jaja. Nemojte se bojati mirisa. Onakav efekat kakav pamtite iz djetinjstva kod vaših baka neće se ponoviti, a ja ću vam ovdje detaljno opisati kako to izvesti.
      Prvo i osnovno, nijedna životinja ne može živjeti u gomili svojeg otpada. To znači redovito čišćenje, tvrda kakica zdravih životinja (ovisi o vašoj brizi), lakše se uklanja, pa neće biti mirisa. Napravite tako da budu stalno vani, ali da imaju zaklon od kiše (grm). Potreban je dio s pijeskom da se one mogu kupati u njemu. To je doživljaj vidjeti, poput egzibicija ostalih domaćih životinja. Znam, padne kiša, bude blato, ne može se čistiti, one budu prljave, ružne itd, Evo kako to izbjeći, a pomoći i njima i sebi.
       Prostor na kojem će biti napravite drenažu. Uklonite zemlju, dubine 20 -30 cm s površine, napravite obrub ciglom, željezničkim pragovima, impregniranim novim drvetom, betonom, kako god izaberete. Prostor ispunite debljim kamenjem, pa sitnijim i još sitnijim. Završni sloj, na površini neka bude u  debljini od 10 -15 cm, sitnog šodra, onog za parkovne površine. To će vaše koke kljucati, neće se skupljati voda, a one će biti čiste. Kad vam se čini prljav pograbljajte ga u neku kantu, nalijete gore vode i promješajte. Ubrzo će kamen sjesti na dno. Vodu izlijete na biljke ili na kompost, na čemu će vam one biti jako zahvalne. To je odlična prihrana.  Kamen isperite dok ne bude čist, pa ga vratite kokicama. Možete imati i stalnu rezervu kamenčića, čistih i spremnih za zamjenu. Tako sigurno neće biti neugodnog mirisa, jer neće biti zaostale mase, kokice će biti uvijek čiste, a sve se dobro iskoristi. Nađe li se trave u vodi dok perete kamen isplivat će na površinu i  nju  prvo uklonite.

kamenčići su teški i padnu na dno posude ispunjenene vodom
te tako ostanu čisti

       Ako nemate kućnog majstora koji bi napravio lijepu drvenu kučicu, s zaštićenim prostorima na kojima je lijepo i dok vani kiši, suho, a gdje se one mogu kretati, nabavite bale slame. Naslažite ih tako da kokice imaju skrovita mjesta, zaštitu i toplinu. Možete ih izdubiti uz pomoč motorne pile. Uz  to posadite bršljan, koji će se penjati po nastambi. Po njegovom lišću skliznuti će kapljice vode, pa će on imati funkciju krova.
       Kako držimo pse i mačke u svojoj blizini,( MAČJI OTPAD SE NE STAVLJA U VRT ), tako možemo imati i kokice i zaokružiti prehrambeni lanac oko sebe, pomoći svojim biljkama, opskrbiti se zdravim povrćem iz vlastitog uzgoja i iskoristiti sve blagodati (kokošji gnoj je vrlo vrijedan, vruć, pun N) koje nam priroda može pružiti.
      Evo, nije skupo, a može biti lijepo i korisno.

     

Balkoni, terase i lođe

      Godinama sam smatrala svoju kvadraturu okućnice velikom preprekom u vrtlarenju. Osjećala sam se ograničenom na 120 kvadrata povrtnjaka, kao mali prostor, na kojem  ne mogu napraviti nešto osjetno bitno za kućni budžet. Budući sam velik zaljubljenik u zemlju, prirodu i biljke stalno sam tražila opcije, kako uzgojiti više, bolje i  kvalitetnije. Sadila sam  na neobičnim mjestima sve i svašta, promatrala, uživala u probama, kombinacijama bilja i uvijek nešto naučila. Tako sam  došla do stajališta da "nema prepreke".
        Uistinu možete i na balkonu nešto imati. Balkon, terasa, lođa, drveni sandučići, dobre presadnice, sve je to već poznato. Ima još jedan način, s visečim posudama. Kantice od boje 2, 3, 5 L. Može i veče, samo trebati će neko bolje učvrščenje. Primjerice  metalna kuka, čvršća ručka na posudi, da osiguramo težinu posude zajedno s biljkom od pada, loma i sl.

dno posude kroz koje provučemo biljku,
tako da ona visi kad je objesimo za dršku

     Dakle, nabavite posude od boje (kantice). Na dnu posude napravite otvor promjera 5cm. Izbušite ga ukrug malim borerom. Neka brid bude gladak. To možete postići obićnom rašpom za drvo. Kroz taj ćete otvor nježno provući nadzemni dio biljke. Prije nego to učinite cijelu presadnicu zamotajte u novinski papir, da se ne ošteti, a listove nježno podignite, priljubite stabljici. Nek pri tom zahvatu bude malo povenuta da to lakše obavite. Pustite ju da visi iz tog otvora. Oko stabljike stavite prorezani krug kokosovog vlakna.(i komad kartona u obliku prorezanog kruga nije loše rješenje) koje će zadržati čestice zemlje kod zalijevanja, da vam ne padaju po balkonu, a ujedno da obujmi i nježno učvrsti biljku.
       Nakon toga zasipajte korjen zrelim kompostom, u čemu će ona dalje rasti. Na vrh možete dodati još jednu biljku, primjerice začinsku, nešto što se dobro slaže s ovom koja će visjeti. Ona će dodatno uljepšati cijelu "slasnu kompoziciju". Bit će dovoljno sve objesiti, zalijati i promatrati. Naravno nije dosta jednom zaliti, dapače to će vam biti aktivnost uz svakodnevno promatranje.  Bit će zgodan habitus (rast) bljke.

dvije biljke u visečoj posudi,
jedna s gornje strane, a druga visi s dna posude

       Primjetiti ćete da raste prema gore, tako da se posuda neće dugo vidjeti. Ako ste vješti možete ju dodatno učvrstiti tako da od lika ili špage kukicom, (kačkalicom), napravite košaricu, ili pojačanje od pruća, kokos vlakna, jute.... Moći ćete uživati u svakodnevnim promjenama koje će se događati, od njenog rasta, cvatnje, oblikovanja plodova, sazrijevanja i ubiranja. Biljku je poželjno dohranjivati, a sami birate čime. Neko će možda imati golublji ili lastavičji izmet koji možete razmutiti u vodi, a još uvijek možete napraviti čaj stolisnika i koprive, samljeti lupine od jaja, dodavati ih u vodu ili tlo i imati malo prirodnog povrća.