Na takvoj ćete gredici 4-5 god bez većih zahvata slobodno ubirati plodove svoga rada. Poslažete biljke tako da na sredini sadite nešto visoko, a s jedne i druge strane uzdužne redove povrća koje se međusobno podupire i štiti. Tako stvaramo sjenu korovima, a prednost kultiviranim biljkama. Cijeli gusti sklop bilja sprečava pretjerano isparavanje vlage iz zemlje. Tako zatvaramo krug dobrobiti za sve. To je ravnoteža pod našom kontrolom uz pomoć prirode. Nema ništa lakše i ništa ljepše od toga. Zaposlimo mikroorganizme, bakterije, kukce, gliste da obrade sve ono što je nepotrebno i ružno u našoj okolini. Svi rade za nas. Sretni i mi i oni. Stvaramo bogato tlo, na kojem može izrasti samo nešto što je puno antioksidansa tako potrebnog našem tijelu. Biljke ga stvaraju da bi se obranile od bolesti i nametnika. To je kao snažno ljudsko tijelo kojem nije potreban antibiotik da bi se oduprlo upali, ali ako ga krene uzimati, češče mu je potreban. U redu ,slažem se da je spasio mnoge živote, isto kao što su dosadašnje poljoprivredne metode prehranile mnogo ljudi. Međutim, vrijeme je promjena i usklađivanja s prirodom. Dajte njoj i sebi šansu prije nego što nepovratno izgubite vjeru u bolji i ljepši svijet i društvo.
Sve što treba je posijati ili posaditi, opljeviti, zaliti (malo češče), i uživati promatrajuči i ubirući. Uvjerit čete se, da je taj način puno lakši. Uvijek su biljke na takvoj gredici snažnije, ranije krenu, daju više roda, a manje nas iscrpe. Na toj gredici bit će najljepši i najbogatiji urod.
Jedne sam godine stavila pokusno, malo čičoke, koliko se inače sadi u jednu jamicu. Žao mi je da nemam fotografiju, nego samo svoju riječ da je to bilo čudo neviđeno:- Jedna kanta od 20 l, prekrasnog zdravog gomolja. Stojim iza toga da posao mora biti užitak, tako da je ovo je pravi način.
Žao mi je sve vrtlare koji se drže isključivo motike, koji se muče grbeči leđa. Oni ne mogu voljeti svoj posao. Kome je užitak svijati leđa, peći se na 40°C, a ako to ne radiš korov sve preraste. Dok se ti s njim boriš priroda će poslje prve kiše stvoriti uvjet da izraste novi, još jači korov, pa ti nađi snage, uzmi motiku i opet kreni kontra prirodi već unaprijed znajući da češ izgubiti. Tko ima toliko snage, da ne posustane, odnosno da ne posegne za svim onim "blagodatima" kemije koji su zapravo zlo za naše zdravlje, zlo za tlo koje nas hrani. I tako dođosmo do cijele naše poljoprivrede koja se vrti u krugu od monokulture, uništavanja tla teškim i skupim strojevima, financijskim poteškoćama, itd. Ovakav "novi" koncept rada zahtjeva u startu više fizičkog rada, ali uređeniji okoliš. Jest da trebamo imati strpljenja, jer ništa ne ide trenutno. Prirodni procesi za koje treba vremena idu polako, uzlaznom putanjom, stalna su pomoć, koja nikad ne izostane. Priroda nas neće iznjevjeriti ako se s njom udružimo, dapaće, uvijek će nam vratiti
Zato, kraj takve gredice možete čak i sjesti sa svojim ukućanima dok pljevite, odnosno dok sve zajedno radite. Možete i pričati, dok se divite svim blagodatima koje vam ona pruža .Zašto bi se družili samo na vrtnim stolcima uz hrpu hrane koja deblja i operećuje organizam? Svaka čast na takvom opuštanju uz prelijep vrtni namještaj. Volim sve što je lijepo za oko, sjesti, podružiti se i pojesti, ali može i bolje. Volim spojiti ugodno s korisnim. .
Biljke na takvoj toploj, rahloj, bogatoj, dobro ocjednoj podlozi jednostavno budu snažnije, zelenije, veče, prije procvjetaju, daju zdravije plodove, veče i bujnije. To je pravo čudo, kad usporedite s običnim i klasičnim uzgojem.
Gredica ima veče zahtjeve za vodom to je činjenica, međutim nije ni to problem, ako vidimo da uspjevamo uzgojiti zdravije i ljepše primjerke, pa rješenje možemo potražiti u slobodnom padu, odnosno spremniku u obliku obićne bačve s perforiranim, može i starim komadom vrtnog crijeva.
Ako ništa drugo ne preostaje zalijevamo ručno, obavezno mlakom vodom, a tu nam mogu i dječica pomoći.
Jako je bitno stvoriti gusti sklop biljaka, te će one spriječiti isparavanje, tako da tu može izrasti puno više hrane, što je opet dobro.Sve ovisi o tome koliko se angažiramo, gdje je smještena gredica ili se radi o većim površinama, ali je zaista užitak raditi,kad vidimo da nam sve naočigled raste i napreduje. Napominjem da ni jedan zahvat nema veze s teškim alatima i fizički zahtjevnim položajima, osim pljevljenja, sijanja, zalijevanja,promatranja, ubiranja plodova. Meni nema ljepšeg i boljeg uzgoja hrane i provođenja vremena
.Kako je tek lijepo za oko, kad nam okružje izgleda čisto zbrinuto i ozelenjeno našom rukom, a hrana nadohvat ruke, uvijek svježa, netom ubrana. Tada se i sami možemo osjećati zdravi i zadovoljni, korisni, a kako se tek čuva kućni buđet.
Nema komentara:
Objavi komentar