Sve što u nju stavljamo neka bude posušeni materijal ili barem uvenuo nikako svjež. To je važno zato, jer bi neke biljke mogle potjerati izboje . Orahovo (Juglans regia) lišće možemo staviti u maloj količini. Čak je bolje ostaviti ga na posebnoj hrpi da trune, jer mu dugo treba zbog sadržaja tanina kojim obiluje. Kad se raspadne onda ga možemo staviti i u gredicu ili kompost.
Budući je teško razgradivo mogli bi ga koristiti tako da ga po trpamo uz stjenke okvira visoke gredice. Tehnički izvedovo tako da istovremeno u rubove. trpamo baš njega..
Kad formiramo visoku gredu možemo se poslužiti i kartonom ili papirom u slojevima kako vam se materijali ne bi ispreplitali, jer NIJE cilj popuniti prostor između krupnog materijala sitnim, nego stvoriti slojeve. Zato polijevamo i sabijamo materijal.
Dio može biti i životinjski izmet, ali s tim oprezno. 10 kg na 130kg grančica i 130kg lišća, kukuruzovine i sl Životinjski gnoj će dobro doći radi zagrijavanja materijala, stvaranja dušika, ali ne pretjerivati jer bi materijal mogao postati prevruć, pa nećemo moći saditi.Osim toga bude li ga previše," N "će ionako ispariti u atmosferu ako nema dovoljno celuloznog materijala koji ga veže na sebe.
Iz važemo jednu posudu, pa dalje samo zbrajamo, do iste razine punjene, sve radi praktičnosti. Gnoj dakle miješamo s još jednom komponentom ( kukuruzovina, piljevina, lišće, slama, zavisi čime obilujemo), da ga jednako mjerno rasporedimo po cijeloj površini.
Stavljamo i busene trave jer s njima unosimo mikro organizme, koji nam trebaju u gornjem sloju. Zato ga stavljamo neposredno ispod sloja u koji sadimo.
Taj sloj u koji sadimo, neka bude dobro strukturirano tlo, od čestica gline, pijeska, treseta, zrelog komposta, prosijanog, tako da možemo odmah saditi. Vrući dio razgradnje dogoditi će se u 30 -40 dana, a kad krenu gljivice i enzimi u akciju mi već možemo posaditi neke od biljaka kojima to neće smetati. Tikvice i buče su nam tu na prvom mjestu. Njima treba jako bogato tlo, zato su one najljepše na kompostu, Rado tamo prokliju, tako da iskoristimo tu blagodat. One će vrlo brzo sve staviti pod vlastitu "sjenu" te tako stvoriti uvjete za daljnju razgradnju materijala. Sitno korijenje prorasti će visoku gredicu i omogućiti razmnožavanje svih vrsta bakterija i gljivica, koje će pripremiti materijal sitnim živim organizmima poput raznih pauka, stonoga, gusjenica i kad oni svi svoje obave doći će i gujavice. Dotle ćemo mi imati prve plodove buča i zdravo prekrasno tlo za sljedeću sezonu.. Jako je dobro dio materijala za izradu gredice, malo usitniti.
Ako ne posjedujemo stroj za drobljenje, možemo škarama ili sjekirom usitnjavati materijal. Time ubrzavamo početak razgradnje., a osim toga, lakše je ocijeniti debljinu sloja kojeg slažemo.Isto tako to nije nužno, ali je nužna kompaktnost slojeva, koja se lakše postiže ako je materijal malo usitnjen.
Može se napraviti nekoliko gredica, lijepo ih uokviriti, a između kositi travu, malčirati korama, popločiti prolaz, već kako želimo ili koliko imamo prostora na raspolaganju. Mogu biti i ravno oblikovane, bez kupole na sredini presjeka. Važno je, da rukama možemo do sredine s obje strane, a ako je na krajevima čvrst okvir možemo si osigurati dasku preko gredice, koja će nam olakšavati obradu. Ako baš moramo nogama po tlu, stavi se daska po kojoj će se gaziti. da ne radimo udubine u zemlji. Čuvamo strukturu tla, jer ona nama tako čuva leđa, budući da ne posežemo za motikom dugo, dugo, čak i nekoliko godina Alat koji kod sadnje na takvu gredicu trebamo je mala alatka za jamice u koje ćemo položiti sjeme, te prsti kojima čupamo korov,
Inače jako je mudro dobro pripremiti okvir, odnosno više uložiti u oblikovanje visoke gredice, jer se sve uloženo višestruko vraća.Za okvir možemo uzeti ravne oblice recimo 8cm promjera koje učvrščujemo u visinu , ili one od 15-tak cm prepolovljene tako da zaobljeni dio okrenemo prema van, slažući ih u visinu do 70 cm. To je zapravo visina gredice. Mudro je spojiti ih metalnim profilom čiji donji kraj neka bude dulji i zašiljen, kako bi ga mogli nekih 50cm usaditi u tlo. Čvrsta konstrukcija produljit će vijek trajanja okvira, te osigurati bezbrižan i siguran rad.
Dobro je zaštiti okvir. Jedna od mogućnosti je laneno ulje samo, ali možemo ga pomiješati s propolisom koji će spriječiti prodor gljivica i bakterija u drvo. Postoje danas već ekološki premazi za drvo a također važno je uzeti drvo koje će dulje potrajati, recimo, hrastovina (Quercus nigra).
Jedan mali nedostatak, da se tako izrazim, koji zapravo sam po sebi to i nije, jesu veći zahtjevi gredice za vodom. To je doslovno prirodno za takvu toplu gredicu.. Tome se može doskočiti, a zapravo je i vrlo isplativo potruditi se oko toga, budući su to vrlo visoko produktivne gredice. Na njima je najbolje da nema ni trunke slobodnog prostora, odnosno sjeme se gušće raspoređuje, prije nikne, pa takvom kompaktnošću osiguramo smanjenu evaporaciju.
Radimo li ravnu povišenu gredicu, neophodan je dobar bočni okvir kako se materijal ne bi pretjerano sušio, i hladio jer će to usporiti procese razgradnje. Zapravo ih gradimo s ciljem da potaknemo kvalitetnu razgradnju svega što nam ne treba, te uz pomoć topline i hranjivih tvari, koje nastaju, uzgojimo kvalitetnu hranu.
Nema komentara:
Objavi komentar